1 I reče svojim učenicima: “Nije moguće da ne dođu sablazni, no jao onome po kom dolaze; 2 je li s mlinskim kamenom o vratu strovaljen u more, korisnije mu je, nego da sablazni jednoga od ovih malenih. 3 Čuvajte se!” “Pogriješi li tvoj brat, prekori ga; ako se obrati, oprosti mu. 4 Pa ako se sedam puta na dan ogriješi o tebe i sedam se puta obrati tebi govoreći: 'Žao mi je!', oprosti mu.” 5 Apostoli zamole Gospodina: “Umnoži nam vjeru!” 6 Gospodin im odvrati: “Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: 'Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!' I on bi vas poslušao.” 7 “Tko će to od vas reći sluzi svomu, oraču ili pastiru, koji se vrati s polja: 'Dođi brzo i sjedni za stol?' 8 Neće li mu naprotiv reći: 'Pripravi što ću večerati pa se pripaši i poslužuj mi dok jedem i pijem; potom ćeš ti jesti i piti?' 9 Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvršio što mu je naređeno? 10 Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: 'Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!'” 11 Dok je tako putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje. 12 Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko 13 i zavape: “Isuse, Učitelju, smiluj nam se!” 14 Kad ih Isus ugleda, reče im: “Idite, pokažite se svećenicima!” I dok su išli, očistiše se. 15 Jedan od njih vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas. 16 Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. 17 Nato Isus primijeti: “Zar se ne očistiše desetorica? 18 A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?” 19 A njemu reče: “Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!” 20 Upitaju ga farizeji: “Kad će doći kraljevstvo Božje?” Odgovori im: “Kraljevstvo Božje ne dolazi primjetljivo. 21 Niti će se moći kazati: 'Evo ga ovdje!' ili: 'Eno ga ondje!' Ta evo - kraljevstvo je Božje među vama!” 22 Zatim reče učenicima: “Doći će dani kad ćete zaželjeti vidjeti i jedan dan Sina Čovječjega, ali ga nećete vidjeti. 23 Govorit će vam: 'Eno ga ondje, evo ovdje!' Ne odlazite i ne pomamite se! 24 Jer kao što munja sijevne na jednom kraju obzorja i odbljesne na drugom, tako će biti i sa Sinom Čovječjim u Dan njegov. 25 No prije treba da on mnogo pretrpi i da ga ovaj naraštaj odbaci.” 26 “I kao što bijaše u dane Noine, tako će biti i u dane Sina Čovječjega: 27 jeli su, pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju. I dođe potop i sve uništi. 28 Slično kao što bijaše u dane Lotove: jeli su, pili, kupovali, prodavali, sadili, gradili. 29 A onog dana kad Lot iziđe iz Sodome, zapljušti s neba oganj i sumpor i sve uništi. 30 Tako će isto biti u dan kad se Sin Čovječji objavi.” 31 “U onaj dan tko bude na krovu, a stvari mu u kući, neka ne siđe da ih uzme. 32 I tko bude u polju, neka se ne okreće natrag. Sjetite se žene Lotove! 33 Tko god bude nastojao život svoj sačuvati, izgubit će ga; a tko ga izgubi, živa će ga sačuvati.” 34 “Kažem vam, one će noći biti dvojica u jednoj postelji: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. 35 Dvije će mljeti zajedno: jedna će se uzeti, druga ostaviti.” 36 # 37 Upitaše ga na to: “Gdje to, Gospodine?” A on im reče: “Gdje bude trupla, ondje će se okupljati i orlovi.”