1 I ušavši u lađu, preplovi i dođe u svoj grad. 2 Kad gle, doniješe mu uzetoga koji je ležao na nosiljci. Vidjevši njihovu vjeru, reče Isus uzetomu: “Hrabro, sinko, otpuštaju ti se grijesi!” 3 A gle, neki od pismoznanaca rekoše u sebi: “Ovaj huli!” 4 Prozrevši njihove misli, Isus reče: “Zašto snujete zlo u srcima? 5 Ta što je lakše reći: 'Otpuštaju ti se grijesi' ili reći: 'Ustani i hodi'? 6 Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!” Tada reče uzetomu: “Ustani, uzmi nosiljku i pođi kući!” 7 I on usta te ode kući. 8 Kad mnoštvo to vidje, zaprepasti se i poda slavu Bogu koji takvu vlast dade ljudima. 9 Odlazeći odande, ugleda Isus čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: “Pođi za mnom!” On usta i pođe za njim. 10 Dok je Isus bio u kući za stolom, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše za stol s njime i njegovim učenicima. 11 Vidjevši to, farizeji stanu govoriti: “Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grešnicima?” 12 A on, čuvši to, reče: “Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. 13 Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.” 14 Tada pristupe k njemu Ivanovi učenici govoreći: “Zašto mi i farizeji postimo, a učenici tvoji ne poste?” 15 Nato im Isus reče: “Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik? Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik, i tada će postiti!” 16 “A nitko ne stavlja krpe od sirova sukna na staro odijelo, jer zakrpa vuče s odijela pa nastane još veća rupa.” 17 “I ne ulijeva se novo vino u stare mješine. Inače se mješine proderu, vino prolije, a mješine propadnu. Nego, novo se vino ulijeva u nove mješine pa se oboje sačuva.” 18 Dok im on to govoraše, gle, pristupi neki glavar, pokloni mu se do zemlje i reče: “Kći mi, evo, umrije, ali dođi, stavi ruku na nju, i oživjet će.” 19 Isus usta te s učenicima pođe za njim. 20 I gle, neka žena koja bolovaše dvanaest godina od krvarenja priđe odostraga i dotaknu se skuta njegove haljine. 21 Mislila je: “Dotaknem li se samo njegove haljine, spasit ću se.” 22 A Isus se okrenu i vidjevši je reče: “Hrabro, kćeri, vjera te tvoja spasila.” I žena bi spašena od toga časa. 23 I uđe Isus u kuću glavarovu. Ugleda svirače i bučno mnoštvo pa 24 reče: “Odstupite! Djevojka nije umrla, nego spava.” Oni mu se podsmjehivahu. 25 A kad je svijet bio izbačen, uđe on, primi djevojku za ruku i ona bi uskrišena. 26 I razglasi se to po svem onom kraju. 27 Kad je Isus odlazio odande, pođu za njim dva slijepca vičući: “Smiluj nam se, Sine Davidov!” 28 A kad uđe u kuću, pristupe mu slijepci. Isus im kaže: “Vjerujete li da mogu to učiniti?” Kažu mu: “Da, Gospodine!” 29 Tada se dotače njihovih očiju govoreći: “Neka vam bude po vašoj vjeri.” 30 I otvoriše im se oči. A Isus im poprijeti: “Pazite da nitko ne dozna!” 31 Ali oni, izišavši, razniješe glas o njemu po svem onom kraju. 32 Tek što oni iziđoše, gle, doniješe mu njemaka opsjednuta. 33 Pošto izagna đavla, progovori njemak. Mnoštvo se čudom čudilo i govorilo: “Nikada se takvo što ne vidje u Izraelu!” 34 A farizeji govorahu: “Po poglavici đavolskome izgoni đavle.” 35 I obilazio je Isus sve gradove i sela učeći po njihovim sinagogama, propovijedajući Evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć. 36 Vidjevši mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira. 37 Tada reče svojim učenicima: “Žetve je mnogo, a radnika malo. 38 Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.”