17
1 Molitva. Davidova. Počuj, Jahve pravedni, i vapaj mi poslušaj, usliši molitvu iz usta iskrenih! 2 Od tebe nek' mi dođe presuda, tvoje oči vide što je pravo. 3 Istraži mi srce, pohodi noću, ognjem me iskušaj, al' u meni nećeš nać' bezakonja. Ne zgriješiše usta moja 4 kao što griješe ljudi: po riječima usta tvojih čuvah putove Zakona. 5 Korak mi čvrsto prionu za tvoje staze, ne zasta mi noga na putima tvojim. 6 Zazivam te, Bože, ti ćeš me uslišit': prikloni mi uho i čuj riječi moje. 7 Proslavi na meni dobrotu svoju, ti koji od dušmana izbavljaš one što se utječu desnici tvojoj. 8 Čuvaj me k'o zjenicu oka, sakrij me u sjenu krila svojih 9 od zlotvora što na me nasrću. Dušmani me bijesni opkoljuju, 10 bešćutno srce zatvaraju i ustima zbore naduto, 11 Koraci njini sad me okružuju, smjeraju da me na zemlju obore; 12 slični lavu dok se, zinuv, na plijen obara i laviću što vreba u potaji. 13 Ustani, Jahve, presretni ga i obori, od grešnika mi život mačem spasi, 14 a rukom od ljudi, Gospodine: od ljudi kojih je dio ovaj život, kojima želudac puniš dobrima; kojih su sinovi siti, a djeci daju što im pretekne. 15 A ja ću u pravdi gledati lice tvoje, i jednom kad se probudim, sit ću ga se nagledati.