1 Molitva nevoljnika koji je klonuo pa svoju tugu izlijeva 2 Jahve, usliši molitvu moju, i vapaj moj k tebi da dođe! 3 Nemoj sakrivati lice od mene u dan moje nevolje! Prigni k meni uho svoje: kad te prizovem, brzo me usliši! 4 Jer moji dani nestaju poput dima, a moje kosti gore kao oganj. 5 Srce mi se suši kao pokošena trava i kruh svoj zaboravljam jesti. 6 Od snažnih jecaja mojih kosti mi uz kožu prionuše. 7 Sličan sam čaplji u pustinji, postah k'o ćuk na pustoj razvalini. 8 Ne nalazim sna i uzdišem k'o samotan vrabac na krovu. 9 Svagda me grde dušmani moji; mnome se proklinju što bjesne na me. 10 Pepeo jedem poput kruha, a piće svoje miješam sa suzama 11 zbog tvoje ljutine i gnjeva, jer si me digao i bacio. 12 Moji su dani k'o oduljena sjena, a ja se, gle, sušim poput trave. 13 A ti, o Jahve, ostaješ dovijeka i tvoje ime kroza sva koljena. 14 Ustani, smiluj se Sionu: vrijeme je da mu se smiluješ - sada je čas! 15 Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, žale ruševine njegove. 16 Tad će se pogani bojati, Jahve, imena tvojega i svi kraljevi zemlje slave tvoje 17 kad Jahve opet sazda Sion, kad se pokaže u slavi svojoj, 18 kad se osvrne na prošnju ubogih i ne prezre molitve njihove. 19 Nek' se zapiše ovo za budući naraštaj, puk što nastane neka hvali Jahvu. 20 Jer Jahve gleda sa svog uzvišenog svetišta, s nebesa na zemlju gleda 21 da čuje jauke sužnjeva, da izbavi smrti predane, 22 da se na Sionu navijesti ime Jahvino i njegova hvala u Jeruzalemu 23 kad se narodi skupe i kraljevstva da služe Jahvi. 24 Putem je istrošio sile moje, skratio mi dane. 25 Rekoh: “Bože moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih! Kroza sva koljena traju godine tvoje. 26 U početku utemelji zemlju, i nebo je djelo ruku tvojih. 27 Propast će, ti ćeš ostati, sve će ostarjeti kao odjeća. Mijenjaš ih poput haljine i nestaju: 28 ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja. 29 Djeca će tvojih slugu živjeti u miru i potomstvo će njihovo trajati pred tobom.