1 Braćo! Želja je srca moga i molitva Bogu za njih: da se spase. 2 Svjedočim doista za njih: imaju revnosti Božje, ali ne u pravom razumijevanju. 3 Ne priznajući, doista, Božje pravednosti i tražeći uspostaviti svoju, pravednosti se Božjoj ne podložiše. 4 Jer dovršetak je Zakona Krist - na opravdanje svakomu tko vjeruje. 5 Da, Mojsije piše o onoj pravednosti iz Zakona: Tko je vrši, naći će život u njoj. 6 A pravednost iz vjere ovako veli: Nemoj reći u srcu svom: Tko će se popeti na nebo - to jest Krista svesti? 7 Ili: Tko će sići u bezdan - to jest izvesti Krista od mrtvih? 8 Nego što veli? Blizu ti je Riječ, u ustima tvojim i u srcu tvome - to jest Riječ vjere koju propovijedamo. 9 Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. 10 Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava. 11 Jer veli Pismo: Tko god u nj vjeruje, neće se postidjeti. 12 Nema uistinu razlike između Židova i Grka jer jedan je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju. 13 Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen. 14 Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerovaše? A kako da povjeruju u onoga koga nisu čuli? Kako pak da čuju bez propovjednika? 15 A kako propovijedati bez poslanja? Tako je pisano: Kako li su ljupke noge onih koji donose blagovijest dobra. 16 Ali nisu svi poslušali blagovijesti - evanđelja! Zaista, Izaija veli: Gospodine, tko povjerova našoj poruci? 17 Dakle: vjera po poruci, a poruka riječju Kristovom. 18 Nego pitam: Zar nisu čuli? Dapače! Po svoj zemlji razliježe se jeka, riječi njihove sve do nakraj svijeta. 19 Onda pitam: Zar Izrael nije shvatio? Najprije Mojsije veli: Ja ću vas na ljubomor izazvati pukom ništavnim, razdražit ću vas glupim nekim narodom. 20 Izaija pak hrabro veli: Nađoše me koji me ne tražahu, objavih se onima koji me ne pitahu. 21 A Izraelu veli: Cio dan pružah ruku narodu nepokornom i buntovnom.