1 Tko se boji Gospoda zlo ga ne snalazi i uvijek se iz kušnje izbavlja. 2 Nije mudar tko mrzi Zakon, a tko je u njemu licemjer, ljulja se kao lađa u oluji. 3 Razborit se čovjek pouzdava u Zakon, on u Zakon vjeruje kao u proroštvo. 4 Pripravi svoj govor, i tad će te slušati; priberi znanje svoje i tad odgovori. 5 Osjećaji su luđakovi kao kolski točak, a misao mu je kao osovina što se okreće. 6 Ujedljiv je prijatelj kao uspaljen konj: tko god ga zajaše on zarže. 7 Zašto je dan od dana uzvišeniji, kad im svima kroz godinu svjetlost od sunca dolazi? 8 Zato što su u misli Gospodnjoj razdijeljeni, Gospod je razlučio doba i blagdane. 9 Neke je uzvisio i posvetio, a druge uvrstio u dane obične. 10 I svi su ljudi od blata, i Adam je od zemlje stvoren. 11 Ali ih Gospod u svojoj velikoj mudrosti razdijeli i dade im različite sudbine. 12 Neke je blagoslovio i uzvisio, druge posvetio i sebi približio; neke je opet prokleo i ponizio i oborio ih s mjesta njihova. 13 Kao što je glina u rukama lončara koji je oblikuje po svojoj volji, tako su i ljudi u rukama Tvorca svoga koji im daje prema svom sudu. 14 Nasuprot zlu stoji dobro, nasuprot smrti stoji život: tako nasuprot pobožniku stoji grešnik. 15 I gledaj tako sva djela Svevišnjega, sva su po dvoje, jedno prema drugome. 16 Ja se posljednji prenuh kao onaj koji pabirči iza berača; 17 ali stigoh s Božjim blagoslovom i napunih tijesak svoj kao pravi berač. 18 Gledajte kako se nisam trudio samo za se nego za sve one koji traže pouku. 19 Oj, čujte me, glavari naroda, upravitelji općine, poslušajte! 20 Ni sinu ni ženi, ni bratu ni prijatelju ne daj vlasti nad sobom za života svoga. Ne daj svoga blaga drugomu, da se ne pokaješ i ne zatražiš natrag. 21 Dok si živ i dok je daha u tebi, ne daj nikomu vlasti nad sobom: 22 jer je bolje da se djeca tebi mole nego da ti moliš u sinova svojih. 23 U svim djelima svojim budi gospodar i ne daj da ti se okalja čast. 24 Kad ti se završe dani života, u času smrti, razdijeli svoju baštinu. 25 Magarcu krma, batina i teret, a robu kruh, stega i rad. 26 Daj sluzi raditi, pa ćeš naći počinka; pustiš li mu slobodne ruke, tražit će slobodu. 27 Jaram i uzde savijaju šiju, a zla slugu klade i mučila. 28 Šalji ga na rad, da se ne ulijeni, jer lijenost poučava zloćama mnogim. 29 Zaposli ga kako mu pripada, i ako ne sluša, stavi ga u okove. 30 Ali ne prelazi mjere ni prema kome i ne čini ništa nepravedno. 31 Imaš li roba, neka ti bude kao ti sam, jer si ga krvlju stekao! 32 Imaš li roba, postupaj s njim kao s bratom, jer ti je potreban kao ti sam sebi. 33 Ako ga zlostavljaš pa ti odbjegne, na kojem ćeš ga putu tražiti?