1 Evo, car æe carovati pravo i knezovi æe vladati po pravdi. 2 I èovjek æe biti kao zaklon od vjetra, i kao utoèište od poplave, kao potoci na suhu mjestu, kao sjen od velike stijene u zemlji sasušenoj. 3 I oèi onijeh koji vide neæe biti zaslijepljene, i uši onijeh koji èuju slušaæe. 4 I srce nerazumnijeh razumjeæe mudrost, i jezik mutavijeh govoriæe brzo i razgovijetno. 5 Nevaljalac se neæe više zvati knez, niti æe se tvrdica nazivati podašnijem. 6 Jer nevaljalac o nevaljalstvu govori, i srce njegovo gradi bezakonje, radeæi licemjerno i govoreæi na Boga laž, da isprazni dušu gladnomu i napoj žednomu da uzme. 7 I sprave tvrdièine zle su; smišlja lukavštine da zatre nište rijeèima lažnijem i kad siromah govori pravo. 8 Ali knez smišlja kneževski, i ustaje da radi kneževski. 9 Ustanite, žene mirne, slušajte glas moj; kæeri bezbrižne, èujte rijeèi moje. 10 Za mnogo godina biæete u smetnji, vi bezbrižne; jer neæe biti berbe, i sabiranje neæe doæi. 11 Strašite se, vi mirne; drkæite, vi bezbrižne, svucite se, budite gole, i pripašite oko sebe kostrijet, 12 Bijuæi se u prsi za lijepijem njivama, za rodnijem èokotima. 13 Trnje i èkalj niknuæe na zemlji naroda mojega, i po svijem kuæama veselijem, u gradu veselom. 14 Jer æe se dvorovi ostaviti, vreve gradske nestaæe; kule i stražare postaæe peæine dovijeka, radost divljim magarcima i paša stadima, 15 Dokle se ne izlije na nas duh s visine i pustinja postane njiva a njiva se stane uzimati za šumu. 16 Tada æe sud stanovati u pustinji, i pravda æe stajati na njivi. 17 I mir æe biti djelo pravde, što æe pravda uèiniti biæe pokoj i bezbrižnost dovijeka. 18 I moj æe narod sjedjeti u mirnu stanu i u šatorima pouzdanijem, na poèivalištima tihim. 19 Ali æe grad pasti na šumu, i grad æe se vrlo sniziti. 20 Blago vama koji sijete pokraj svake vode, i puštate volove i magarce.