1 U to vrijeme pak iziðe zapovijest od æesara Avgusta da se prepiše sav svijet. 2 Ovo je bio prvi prijepis za vladanja Kirinova Sirijom. 3 I poðoše svi da se prepišu svaki u svoj grad. 4 Tada poðe i Josif iz Galileje iz grada Nazareta u Judeju u grad Davidov koji se zvaše Vitlejem, jer on bijaše iz doma i plemena Davidova, 5 Da se prepiše s Marijom, isprošenom za njega ženom, koja bješe trudna. 6 I kad onamo bijahu, doðe vrijeme da ona rodi. 7 I rodi sina svojega prvenca, i povi ga, i metnu ga u jasli; jer im ne bijaše mjesta u gostionici. 8 I bijahu pastiri u onome kraju koji èuvahu noænu stražu kod stada svojega. 9 I gle, anðeo Gospodnji stade meðu njima, i slava Gospodnja obasja ih; i uplašiše se vrlo. 10 I reèe im anðeo: ne bojte se; jer gle, javljam vam veliku radost koja æe biti svemu narodu. 11 Jer vam se danas rodi spas, koji je Hristos Gospod, u gradu Davidovu. 12 I eto vam znaka: naæi æete dijete povito gdje leži u jaslima. 13 I ujedanput postade s anðelom mnoštvo vojnika nebeskijeh, koji hvaljahu Boga govoreæi: 14 Slava na visini Bogu, i na zemlji mir, meðu ljudima dobra volja. 15 I kad anðeli otidoše od njih na nebo, pastiri govorahu jedan drugome: hajdemo do Vitlejema, da vidimo to što se tamo dogodilo što nam kaza Gospod. 16 I doðoše brzo, i naðoše Mariju i Josifa i dijete gdje leži u jaslima. 17 A kad vidješe, kazaše sve što im je kazano za to dijete. 18 I svi koji èuše diviše se tome što im kazaše pastiri. 19 A Marija èuvaše sve rijeèi ove i slagaše ih u srcu svojemu. 20 I vratiše se pastiri slaveæi i hvaleæi Boga za sve što èuše i vidješe kao što im bi kazano. 21 I kad se navrši osam dana da ga obrežu, nadjenuše mu ime Isus, kao što je anðeo rekao dok se još nije bio ni zametnuo u utrobi. 22 I kad doðe vrijeme da idu na molitvu po zakonu Mojsijevu, doniješe ga u Jerusalim da ga metnu pred Gospoda, 23 Kao što je napisano u zakonu Gospodnjemu: da se svako dijete muško koje najprije otvori matericu posveti Gospodu;) 24 I da prinesu prilog, kao što je reèeno u zakonu Gospodnjemu, dvije grlice, ili dva golubiæa. 25 I gle, bijaše u Jerusalimu èovjek po imenu Simeun, i taj èovjek bješe pravedan i pobožan, koji èekaše utjehe Izrailjeve, i Duh sveti bijaše u njemu. 26 I njemu bješe sveti Duh kazao da neæe vidjeti smrti dok ne vidi Hrista Gospodnjega. 27 I kaza mu Duh te doðe u crkvu; i kad donesoše roditelji dijete Isusa da svrše za njega zakon po obièaju, 28 I on ga uze na ruke svoje, i hvali Boga i reèe: 29 Sad otpuštaš s mirom slugu svojega, Gospode, po rijeèi svojoj; 30 Jer vidješe oèi moje spasenije tvoje, 31 Koje si ugotovio pred licem sviju naroda, 32 Vidjelo, da obasja neznabošce, i slavu naroda tvojega Izrailja. 33 I Josif i mati njegova èuðahu se tome što se govoraše za njega. 34 I blagoslovi ih Simeun, i reèe Mariji materi njegovoj: gle, ovaj leži da mnoge obori i podigne u Izrailju, i da bude znak protiv koga æe se govoriti 35 A i tebi samoj probošæe nož dušu da se otkriju misli mnogijeh srca. 36 I bješe Ana proroèica, kæi Fanuilova, od koljena Asirova; ona je ostarjela, a sedam je godina življela s mužem od djevojaštva svojega, 37 I udova oko osamdeset i èetiri godine, koja ne odlažaše od crkve, i služaše Bogu dan i noæ postom i molitvama. 38 I ona u taj èas doðe, i hvaljaše Gospoda i govoraše za njega svima koji èekahu spasenija u Jerusalimu. 39 I kad svršiše sve po zakonu Gospodnjemu, vratiše se u Galileju u grad svoj Nazaret. 40 A dijete rastijaše i jaèaše u duhu, i punjaše se premudrosti, i blagodat Božija bješe na njemu. 41 I roditelji njegovi iðahu svake godine u Jerusalim o prazniku pashe. 42 I kad mu bi dvanaest godina, doðoše oni u Jerusalim po obièaju praznika; 43 I kad dane provedoše i oni se vratiše, osta dijete Isus u Jerusalimu; i ne znade Josif i mati njegova; 44 Nego misleæi da je s društvom, otidoše dan hoda, i stadoše ga tražiti po rodbini i po znancima. 45 I ne našavši ga vratiše se u Jerusalim da ga traže. 46 I poslije tri dana naðoše ga u crkvi gdje sjedi meðu uèiteljima, i sluša ih, i pita ih, 47 I svi koji ga slušahu divljahu se njegovu razumu i odgovorima. 48 I vidjevši ga zaèudiše se, i mati njegova reèe mu: sine! šta uèini nama tako? Evo otac tvoj i ja sa strahom tražismo te. 49 I reèe im: zašto ste me tražili? Zar ne znate da meni treba u onom biti što je oca mojega? 50 I oni ne razumješe rijeèi što im reèe. 51 I siðe s njima i doðe u Nazaret; i bijaše im poslušan. I mati njegova èuvaše sve rijeèi ove u srcu svojemu. 52 I Isus napredovaše u premudrosti i u rastu i u milosti kod Boga i kod ljudi.