1 I kad on u jedan od onijeh dana uèaše narod u crkvi i propovijedaše jevanðelje, doðoše glavari sveštenièki i književnici sa starješinama, 2 I rekoše mu govoreæi: kaži nam kakvom vlasti to èiniš? Ili ko ti je dao vlast tu? 3 A on odgovarajuæi reèe im: i ja æu vas upitati jednu rijeè, i kažite mi: 4 Krštenje Jovanovo ili bi s neba ili od ljudi? 5 A oni pomišljahu u sebi govoreæi: ako reèemo s neba, reæi æe: zašto mu dakle ne vjerovaste? 6 Ako li reèemo: od ljudi, sav æe nas narod pobiti kamenjem; jer svi vjerovahu da Jovan bješe prorok. 7 I odgovoriše: ne znamo otkuda. 8 A Isus im reèe: ni ja vama neæu kazati kakvom vlasti ovo èinim. 9 A narodu poèe kazivati prièu ovu: jedan èovjek posadi vinograd, i dade ga vinogradarima pa otide na podugo vremena. 10 I u vrijeme posla k vinogradarima slugu da mu dadu od roda vinogradskoga; ali vinogradari izbiše ga, i poslaše prazna. 11 I posla opet drugoga slugu; a oni i onoga izbiše i osramotivši poslaše prazna. 12 I posla opet treæega; a oni i onoga raniše, i istjeraše. 13 Onda reèe gospodar od vinograda: šta æu èiniti? Da pošljem sina svojega ljubaznoga: eda se kako zastide kad vide njega. 14 A vinogradari vidjevši njega mišljahu u sebi govoreæi: ovo je našljednik; hodite da ga ubijemo da naše bude dostojanje. 15 I izvedoše ga napolje iz vinograda i ubiše. Šta æe dakle uèiniti njima gospodar od vinograda? 16 Doæi æe i pogubiæe ove vinogradare, i daæe vinograd drugima. A oni što slušahu rekoše: ne dao Bog! 17 A on pogledavši na njih reèe: šta znaèi dakle ono u pismu: kamen koji odbaciše zidari onaj posta glava od ugla? 18 Svaki koji padne na taj kamen razbiæe se; a na koga on padne satræe ga. 19 I gledahu glavari sveštenièki i književnici u onaj èas da dignu ruke na nj; ali se pobojaše naroda, jer razumješe da njima ovu prièu kaza. 20 I pažahu na njega, i poslaše vrebaèe, koji se graðahu kao da su pobožni: ne bi li ga uhvatili u rijeèi da ga predadu poglavarima i vlasti sudijnoj. 21 I upitaše ga govoreæi: uèitelju! znamo da pravo govoriš i uèiš, i ne gledaš ko je ko, nego zaista uèiš putu Božijemu: 22 Treba li nam æesaru davati haraè, ili ne? 23 A on razumjevši njihovo lukavstvo reèe im: šta me kušate? 24 Pokažite mi dinar; èij je na njemu obraz i natpis? A oni odgovarajuæi rekoše: æesarev. 25 A on im reèe: podajte dakle što je æesarevo æesaru, a što je Božije Bogu. 26 I ne mogoše rijeèi njegove pokuditi pred narodom; i diviše se odgovoru njegovu, i umukoše. 27 A pristupiše neki od sadukeja koji kažu da nema vaskrsenija, i pitahu ga 28 Govoreæi: uèitelju! Mojsije nam napisa: ako kome umre brat koji ima ženu, i umre bez djece, da brat njegov uzme ženu, i da podigne sjeme bratu svojemu. 29 Bijaše sedam braæe, i prvi uze ženu, i umrije bez djece; 30 I uze drugi ženu, i on umrije bez djece; 31 I treæi je uze; a tako i svi sedam; i ne ostaviše djece, i pomriješe; 32 A poslije sviju umrije i žena. 33 O vaskrseniju dakle koga æe od njih biti žena? jer je ona sedmorici bila žena. 34 I odgovarajuæi Isus reèe im: djeca ovoga svijeta žene se i udaju; 35 A koji se udostoje dobiti onaj svijet i vaskrsenije iz mrtvijeh niti æe se ženiti ni udavati; 36 Jer više ne mogu umrijeti; jer su kao anðeli; i sinovi su Božiji kad su sinovi vaskrsenija. 37 A da mrtvi ustaju, i Mojsije pokaza kod kupine gdje naziva Gospoda Boga Avraamova i Boga Isakova i Boga Jakovljeva. 38 A Bog nije Bog mrtvijeh nego živijeh; jer su njemu svi živi. 39 A neki od književnika odgovarajuæi rekoše: uèitelju! dobro si kazao. 40 I veæ ne smijahu ništa da ga zapitaju. A on im reèe: 41 Kako govore da je Hristos sin Davidov? 42 Kad sam David govori u psaltiru: reèe Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, 43 Dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima. 44 David dakle njega naziva Gospodom; pa kako mu je sin? 45 A kad sav narod slušaše, reèe uèenicima svojijem: 46 Èuvajte se od književnika, koji hoæe da idu u dugaèkijem haljinama, i traže da im se klanja po ulicama, i prvijeh mjesta po zbornicama, i zaèelja na gozbama; 47 Koji jedu kuæe udovièke, i lažno se mole Bogu dugo. Oni æe još veæma biti osuðeni.