1 I doðoše preko mora u okolinu Gadarinsku. 2 I kad iziðe iz laðe, odmah ga srete èovjek s duhom neèistijem, 3 Koji življaše u grobovima i niko ga ne mogaše svezati ni verigama; 4 Jer je mnogo puta bio metnut u puta i u verige, pa je iskidao verige i puta izlomio; i niko ga ne mogaše ukrotiti. 5 I jednako dan i noæ bavljaše se u grobovima i u gorama vièuæi i bijuæi se kamenjem. 6 A kad vidje Isusa izdaleka, poteèe i pokloni mu se. 7 I povikavši iza glasa reèe: šta je tebi do mene, Isuse sine Boga višnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muèi me. 8 Jer mu govoraše: iziði, duše neèisti, iz èovjeka. 9 I pitaše ga: kako ti je ime? I odgovori mu: legeon mi je ime; jer nas je mnogo. 10 I moliše ga mnogo da ih ne šalje iz one okoline. 11 A ondje po brijegu pasijaše veliki krd svinja. 12 I moliše ga svi ðavoli govoreæi: pošlji nas u svinje da u njih uðemo. 13 I dopusti im Isus odmah. I izišavši duhovi neèisti uðoše u svinje; i navali krd s brijega u more; a bijaše ih oko dvije hiljade: i potopiše se u moru. 14 A svinjari pobjegoše, i javiše u gradu i po selima. I iziðoše ljudi da vide šta je bilo. 15 I doðoše k Isusu, i vidješe bijesnoga u kome je bio legeon gdje sjedi obuèen i pametan; i uplašiše se. 16 A oni što su vidjeli kazaše im šta bi od bijesnoga i od svinja. 17 I poèeše ga moliti da ide iz njihovijeh krajeva. 18 I kad uðe u laðu, moljaše ga onaj što je bio bijesan da bude s njim. 19 A Isus ne dade mu, veæ mu reèe: idi kuæi svojoj k svojima i kaži im šta ti Gospod uèini, i kako te pomilova. 20 I otide i poèe pripovijedati u Deset Gradova šta mu uèini Isus; i svi se divljahu. 21 I kad prijeðe Isus u laði opet na onu stranu, skupi se narod mnogi oko njega; i bješe kraj mora. 22 I gle, doðe jedan od starješina zbornièkijeh po imenu Jair; i vidjevši ga pade pred noge njegove. 23 I moljaše ga vrlo govoreæi: kæi je moja na smrti; da doðeš i da metneš na nju ruke da ozdravi i živi. 24 I poðe s njim; i za njim iðaše naroda mnogo i turkahu ga. 25 I žena nekakva koja je dvanaest godina bolovala od teèenja krvi 26 I veliku muku podnijela od mnogijeh ljekara, i potrošila sve što je imala, i ništa joj nijesu pomogli, nego još gore naèinili, 27 Kad je èula za Isusa, doðe u narodu sastrag, i dotaèe se haljine njegove. 28 Jer govoraše: ako se samo dotaknem haljina njegovijeh ozdraviæu. 29 I odmah presahnu izvor krvi njezine, i osjeti u tijelu da ozdravi od bolesti. 30 I odmah Isus osjeti u sebi silu što iziðe iz njega, i obazrevši se na narod reèe: ko se to dotaèe mojijeh haljina? 31 I rekoše mu uèenici njegovi: vidiš narod gdje te turka, pa pitaš: ko se dotaèe mene? 32 I on se obziraše da vidi onu koja to uèini. 33 A žena uplašivši se drktaše, i znajuæi što joj se dogodi, doðe i kleèe pred njim, i kaza mu svu istinu. 34 A on reèe joj: kæeri! vjera tvoja pomože ti; idi s mirom, i budi zdrava od bolesti svoje. 35 Još on govoraše, a doðoše od starješine zbornièkoga govoreæi: kæi tvoja umrije; šta veæ trudiš uèitelja? 36 A Isus odmah èuvši rijeè što rekoše reèe starješini: ne boj se, samo vjeruj. 37 I ne dade za sobom iæi nikome osim Petra i Jakova i Jovana brata Jakovljeva. 38 I doðe u kuæu starješine zbornièkoga, i vidje vrevu i plaè i jauk veliki. 39 I ušavši reèe im: šta ste uzavreli te plaèete? Djevojka nije umrla, nego spava. 40 I potsmijevahu mu se. A on istjeravši sve uze oca djevojèina i mater i koji bijahu s njim, i uðe gdje ležaše djevojka. 41 I uzevši djevojku za ruku reèe joj: Talita kumi, koje znaèi: djevojko, tebi govorim, ustani. 42 I odmah usta djevojka i hoðaše; a bješe od dvanaest godina. I zaèudiše se èudom velikijem. 43 I zaprijeti im vrlo da niko ne dozna za to, i reèe: podajte joj nek jede.