104
Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda! Gospode, Bože moj, velik si veoma, obukao si se u velièanstvo i krasotu. Obukao si svjetlost kao haljinu, razapeo nebo kao šator; Vodom si pokrio dvorove svoje, oblake naèinio si da su ti kola, ideš na krilima vjetrnijem. Èiniš vjetrove da su ti anðeli, plamen ognjeni da su ti sluge. Utvrdio si zemlju na temeljima njezinim, da se ne pomjesti va vijek vijeka. Bezdanom kao haljinom odjenuo si je; na gorama stoje vode. Od prijetnje tvoje bježe, od gromovnoga glasa tvojega teku. Izlaze na gore i slaze u doline, na mjesto koje si im utvrdio. Postavio si meðu, preko koje ne prelaze, i ne vraæaju se da pokriju zemlju. 10 Izveo si izvore po dolinama, izmeðu gora teku vode. 11 Napajaju sve zvijeri poljske; divlji magarci gase žeðu svoju. 12 Na njima ptice nebeske žive; kroz grane razliježe se glas njihov. 13 Napajaš gore s visina svojih, plodima djela tvojih siti se zemlja. 14 Daješ te raste trava stoci, i zelen na korist èovjeku, da bi izvodio hljeb iz zemlje. 15 I vino veseli srce èovjeku, i lice se svijetli od ulja, i hljeb srce èovjeku krijepi. 16 Site se drveta Božija, kedri Livanski, koje si posadio. 17 Na njima ptice viju gnijezda; stanak je rodin na jelama. 18 Gore visoke divokozama, kamen je utoèište zeèevima. 19 Stvorio si mjesec da pokazuje vremena, sunce poznaje zapad svoj. 20 Stereš tamu, i biva noæ, po kojoj izlazi sve zvijerje šumsko; 21 Lavovi rièu za plijenom, i traže od Boga hrane sebi. 22 Sunce grane, i oni se sakrivaju i liježu u lože svoje. 23 Izlazi èovjek na posao svoj, i na rad svoj do veèera. 24 Kako je mnogo djela tvojih, Gospode! Sve si premudro stvorio; puna je zemlja blaga tvojega. 25 Gle, more veliko i široko, tu gmižu bez broja, životinja mala i velika; 26 Tu laðe plove, krokodil, kojega si stvorio da se igra po njemu. 27 Sve tebe èeka, da im daješ piæu na vrijeme. 28 Daješ im, primaju; otvoriš ruku svoju, site se dobra. 29 Odvratiš lice svoje, žaloste se; uzmeš im duh, ginu, i u prah svoj povraæaju se. 30 Pošlješ duh svoj, postaju, i ponavljaš lice zemlji. 31 Slava Gospodu uvijek; nek se veseli Gospod za djela svoja! 32 On pogleda na zemlju, i ona se trese; dotakne se gora, i dime se. 33 Pjevaæu Gospodu za života svojega; hvaliæu Boga svojega dok sam god. 34 Neka mu bude mila besjeda moja! veseliæu se o Gospodu. 35 Neka nestane grješnika sa zemlje, i bezbožnika neka ne bude više! Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda! Aliluja!