116
Milo mi je što Gospod usliši molitveni glas moj; Što prignu k meni uho svoje; i zato æu ga u sve dane svoje prizivati. Opkoliše me bolesti smrtne, i jadi pakleni zadesiše me, naiðoh na tugu i muku; Ali prizvah ime Gospodnje: Gospode! izbavi dušu moju! Dobar je Gospod i pravedan, i Bog je naš milostiv; Èuva proste Gospod; bijah u nevolji, i pomože mi. Vrati se, dušo moja, u mir svoj! jer je Gospod dobrotvor tvoj! Ti si izbavio dušu moju od smrti, oko moje od suza, nogu moju od spoticanja. Hodiæu pred licem Gospodnjim po zemlji živijeh. 10 Vjerovah kad govorih: u ljutoj sam nevolji. 11 Rekoh u smetnji svojoj: svaki je èovjek laža. 12 Šta æu vratiti Gospodu za sva dobra što mi je uèinio? 13 Uzeæu èašu spasenja, i prizvaæu ime Gospodnje. 14 Izvršiæu obeæanja svoja Gospodu pred svijem narodom njegovijem. 15 Skupa je pred Gospodom smrt svetaca njegovijeh. 16 O Gospode! ja sam sluga tvoj, ja sam sluga tvoj, sin sluškinje tvoje; raskovao si s mene okove moje. 17 Žrtvu za hvalu prinijeæu tebi, i ime Gospodnje prizvaæu. 18 Izvršiæu obeæanja svoja Gospodu pred svijem narodom njegovijem, 19 U dvoru doma Gospodnjega, usred tebe, Jerusalime. Aliluja!