1 Opominji ih da budu pokorni i poslušni gospodarima i zapovjednicima, i gotovi na svako dobro djelo; 2 Ni na koga da ne hule, da se ne svaðaju, nego da budu mirni, svaku krotost da pokazuju svijem ljudima, 3 Jer i mi bijasmo negda ludi, i nepokorni, i prevareni, služeæi razliènijem željama i slastima, u pakosti i zavisti živeæi, mrski buduæi i mrzeæi jedan na drugoga. 4 A kad se pokaza blagodat i èovjekoljublje spasa našega Boga, 5 Ne za djela pravedna koja mi uèinismo, nego po svojoj milosti spase nas banjom preroðenja i obnovljenjem Duha svetoga, 6 Kojega izli na nas obilno kroz Isusa Hrista spasitelja našega, 7 Da se opravdamo blagodaæu njegovom, i da budemo našljednici života vjeènoga po nadu. 8 Sine Tite! istinita je rijeè, i u ovome hoæu da utvrðuješ, da se oni koji vjerovaše Bogu trude i staraju za dobro djelo: ovo je korisno ljudima i dobro. 9 A ludijeh zapitkivanja i teftera od plemena, i svaða i prepiranja o zakonu kloni se; jer je to nekorisno i prazno. 10 Èovjeka jeretika po prvome i drugom svjetovanju kloni se, 11 Znajuæi da se takovi izopaèio, i griješi, i sam je sebe osudio. 12 Kad pošljem k tebi Artemu ili Tihika, postaraj se da doðeš k meni u Nikopolj, jer sam namislio da ondje zimujem. 13 Zinu zakonika i Apola lijepo opremi da imaju sve što im treba. 14 Ali i naši neka se uèe napredovati u dobrijem djelima, ako gdje bude od potrebe da ne budu bez roda. 15 Pozdravljaju te svi koji su sa mnom. Pozdravi sve koji nas ljube u vjeri. Blagodat sa svima vama. Amin.