1 Vlastitoj požudi popušta onaj tko zastranjuje, i svađa se usprkos svakom razboru. 2 Bezumnomu nije mio razum; stalo mu je dati srcu oduška. 3 Kad dolazi opačina, dolazi i prezir i bruka sa sramotom. 4 Duboke su vode riječi iz usta nečijih, izvor mudrosti bujica što se razlijeva. 5 Ne valja se obazirati na opaku osobu, da se pravedniku nanese nepravda na sudu. 6 Bezumnikove se usne upuštaju u svađu i njegova usta izazivlju udarce. 7 Bezumnomu su propast vlastita usta i usne su mu zamka životu. 8 Klevetnikove su riječi kao poslastice: spuštaju se u dno utrobe. 9 Tko je nemaran u svom poslu, brat je onomu koji rasipa. 10 Tvrda je kula ime Jahvino: njemu se pravednik utječe i nalazi utočišta. 11 Bogatstvo je bogatašu njegova tvrđava i kao visok zid u mašti njegovoj. 12 Pred slomom se oholi srce čovječje, a pred slavom ide poniznost. 13 Tko odgovara prije nego što sasluša, na ludost mu je i sramotu. 14 Kad je čovjek bolestan, njegov ga duh podiže, a ubijen duh tko će podići? 15 Razumno srce stječe znanje i uho mudrih traži znanje. 16 Dar čovjeku otvara put i vodi ga pred velikaše. 17 Prvi je pravedan u svojoj parnici, a kad dođe njegov protivnik, opovrgne ga. 18 Ždrijeb poravna svađe, pa i među moćnicima odlučuje. 19 Uvrijeđen brat jači je od tvrda grada i svađe su kao prijevornice na tvrđavi. 20 Svatko siti trbuh plodom usta svojih, nasićuje se rodom usana svojih. 21 Smrt i život u vlasti su jeziku, a tko ga miluje, jede od ploda njegova. 22 Tko je našao ženu, našao je sreću i stekao milost od Jahve. 23 Ponizno moleći govori siromah, a grubo odgovara bogataš. 24 Ima prijatelja koji vode u propast, a ima i prijatelja privrženijih od brata.