1 Zborovođi. Po napjevu “Ljiljani”. Sinova Korahovih. Poučna pjesma. Svadbena pjesma. 2 Iz srca mi naviru riječi divne: pjesmu svoju ja kralju pjevam, jezik mi je k'o pisaljka hitra pisara. 3 Lijep si, najljepši od ljudskih sinova, po usnama ti se milina prosula, stoga te Bog blagoslovio dovijeka. 4 Pripaši mač uz bedra, junače, ogrni se sjajem i veličanstvom! 5 Zajaši i kreni za istinu, za vjernost i pravdu, zapni luk i desnicu svoju proslavi! 6 Oštre su strelice tvoje, narodi padaju pred tobom i kraljeve dušmane ostavlja hrabrost. 7 Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, i pravedno žezlo - žezlo je tvog kraljevstva! 8 Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje, stoga Jahve, Bog tvoj, tebe pomaza uljem radosti kao nikog od tvojih drugova. 9 Smirnom, alojem i kasijom mirišu ti haljine, iz dvorova bjelokosnih harfe te vesele. 10 Kraljevske ti kćeri idu u susret, zdesna ti je kraljica u zlatu ofirskom. 11 “Slušaj, kćeri, pogledaj, prisluhni: zaboravi svoj narod i dom oca svog! 12 Zaželi li kralj ljepotu tvoju, smjerno se pokloni njemu jer je on gospodar tvoj. 13 Narod tirski dolazi s darovima, naklonost tvoju traže prvaci naroda.” 14 Sva lijepa korača kći kraljeva u haljinama zlatom vezenim. 15 U haljini od veza šarena kralju je dovode, pratnja su joj djevice, druge njezine. 16 S veseljem ih vode i s klicanjem u kraljeve dvore ulaze. 17 Oce tvoje naslijedit će tvoji sinovi, postavit ćeš ih knezovima na svoj zemlji. 18 Iz koljena u koljeno naviještat će ime tvoje, hvalit će te narodi u vijeke vjekova.