1 Tko ljubi sina svog, često ga bije šibom, da se na koncu u njemu obraduje. 2 Tko valjano odgaja svog sina, imat će od njega koristi i ponosit će se njime među znancima svojim. 3 Tko pouči sina svoga, čini zavidnim neprijatelja svoga i raduje se pred prijateljima svojim. 4 Pa i umre li otac, kao da i nije umro, jer ostavlja sina sebi slična. 5 Za svojeg se života radovao gledajući ga i na samrti se svojoj ne žalosti. 6 Jer za neprijatelje ostavlja osvetnika, a prijateljima sina koji će im znati milost uzvraćati. 7 Tko miluje sina svoga, zavijat će mu rane i na svaki će mu se njegov jauk potresati srce. 8 Neukroćen konj postaje ćudljiv, a zapušten sin postaje tvrdoglav. 9 Razmazi dijete svoje, pa će te zaprepastiti; igraj se s njim, pa će te u tugu zaviti. 10 Ne smij se njim ako ne želiš plakati s njim i na koncu škrgutati zubima. 11 Ne daj mu slobode u mladosti i ne praštaj mu pogrešaka njegovih. 12 Savij mu šiju dok je mlad i nagnječi mu rebra dok je malen, da ti ne bude buntovan i neposlušan i ne ožalosti te duboko. 13 Odgoji sina svojega i dotjeruj ga, da ti ne bi trpio zbog njegove drskosti. 14 Bolji je siromah tijelom zdrav i čio nego bogataš bolesna tijela. 15 Više valja zdravlje i snaga nego sve zlato svijeta i krepko tijelo više od golema posjeda. 16 Nema blaga nad zdravljem tjelesnim niti sreće nad sretnim srcem. 17 Bolja je smrt nego gorak život i počinak vječni nego trajna bolest. 18 Dobre su jestvine pred ustima zatvorenim kao jelo žrtveno na grob položeno. 19 Čemu žrtve idolu, kad ne može ni jesti niti pomirisati? Tako i onaj koga Gospod progoni: 20 samo gleda i uzdiše, kao uškopljenik koji grli djevicu i uzdiše. 21 Ne prepuštaj se žalosti i ne kinji se mračnim mislima. 22 Veselje srca život je čovjeku, i radost mu produljuje dane životne. 23 Prevari svoje brige i utješi srce svoje, otjeraj od sebe žalost: jer je žalost pogubila mnoge, od nje nema koristi nikomu. 24 Zavist i srdžba skraćuju dane, i briga donosi starost prije vremena. 25 Izdašnu srcu jelo je u slast: i koristi mu ono što pojede.