1 Njena se snaga prostire s jednoga kraja svijeta na drugi i blagotvorno upravlja svemirom. 2 Nju zavoljeh i za njom čeznuh od svoje mladosti; i nastojah da mi bude zaručnica i zaljubih se u ljepotu njezinu. 3 Njezina životna prisnost s Bogom podaruje sjaj njezinu plemenitom podrijetlu jer je ljubi gospodar svemira. 4 Ona je povjerenica znanja Božjeg, izbiračica djela njegovih. 5 Ako je bogatstvo blago poželjno u ovom životu, što je onda bogatije od mudrosti koja sve stvara? 6 Ako opet razum stvara, tko je na svijetu od nje veći umjetnik? 7 Ako li pak tko ljubi pravednost, pa, kreposti su plodovi njezinih napora: ona poučava umjerenosti i razboritosti, pravednosti i hrabrosti, od kojih u životu nema ništa korisnije ljudima. 8 Ako li tko čezne za većim znanjem, ona poznaje prošlost i proriče budućnost, vična je izrekama i umije odgonetati zagonetke. Ona znade unaprijed znake i čudesa i slijed razdoblja i vremena. 9 Zato odlučih dovesti je kao družicu životnu, znajući da će mi biti savjetnica u sreći i tješiteljica u brigama i tuzi. 10 Po njoj ću steći slavu u mnoštvu narodnom, još kao mladić čast pred starcima. 11 Na sudu će se vidjeti kako sam oštrouman i divit će mi se velikaši kad stanem pred njih. 12 Čekat će me kad budem šutio i slušat će me kad prozborim; ako se odulji govor moj, držat će ruku na svojim ustima. 13 Po njoj ću zadobiti besmrtnost i ostavit ću vječni spomen rodu budućem. 14 Vladat ću pucima i narodi će mi biti podložni. 15 Pobojat će se strašni silnici kad čuju za me, s narodom ću svojim biti dobrostiv i hrabar u ratu. 16 Kada se vratim kući, tad ću počinuti kraj nje, jer u drugovanju s njome nema gorčine i nema bola u zajedništvu s njom, već samo užitak i radost. 17 Kad sam tako sve u sebi razmislio i srcem svojim razabrao da je besmrtnost u srodstvu s mudrošću 18 i da je u ljubavi njezinoj radost čista i u djelima ruku njezinih blago neiscrpno, i razboritost u izmjeni misli s njome i slava u zajedništvu riječi njezinih, stao sam tad okolo hoditi i nastojati kako bih je zadobio. 19 Ja bijah mladić sretne naravi i imao sam dobru dušu, 20 ili bolje: jer bijah dobar, ušao sam u tijelo bez ljage. 21 A znajući da neću mudrost zadobiti ako ne da Bog - a razboritost je već bila znati čiji je ona dar - pristupih Gospodu i pomolih se i svim srcem svojim rekoh: