1 Ljetopisa.
16.
Tada unesoše Kovčeg Božji i postaviše ga usred šatora koji mu bijaše razapeo David. Onda su prinijeli paljenice i pričesnice pred Bogom. 
Pošto je prinio paljenice i pričesnice, David blagoslovi narod Jahvinim imenom. 
Onda razdijeli svim Izraelcima, ljudima i ženama, svakome po jedan okrugao kruh, komad mesa i kolač od suhoga grožđa. 
Onda je postavio pred Jahvinim Kovčegom službenike među levitima da uznose, slave i hvale Jahvu, Boga Izraelova, i to: 
poglavara Asafa, a drugoga za njim Zahariju, zatim Jeiela, Šemiramota, Jehiela, Matitju, Eliaba, Benaju, Obed Edoma i Jeiela s harfama i citrama; Asaf je udarao u cimbale. 
Svećenici Benaja i Jahaziel bili su bez prijekida s trubama pred Kovčegom saveza Jahvina. 
Toga dana povjeri David prvi put Asafu i njegovoj braći da slave Jahvu ovom pohvalnicom: 
“Hvalite Jahvu, prizivajte mu ime; navješćujte među narodima djela njegova! 
Pjevajte mu, svirajte mu, propovijedajte sva njegova čudesa! 
Dičite se svetim imenom njegovim, neka se raduje srce onih što traže Jahvu! 
Tražite Jahvu i njegovu snagu, tražite svagda njegovo lice! 
Sjetite se čudesa koja učini, njegovih čuda i sudova usta njegovih. 
Izraelov rod njegov je sluga, sinovi Jakovljevi njegovi izabranici. 
On je Jahve, Bog naš; po svoj su zemlji njegovi sudovi! 
Sjećajte se uvijek njegova Saveza, Riječi koju objavi tisući naraštaja; 
Saveza koji sklopi s Abrahamom i njegove zakletve Izaku. 
Ustanovi je kao zakon Jakovu, Izraelu vječni Savez. 
Govoreći 'Tebi ću dati kanaansku zemlju kao dio u baštinu vašu, 
kad vas još bješe malo na broju, vrlo malo, i kad bjeste pridošlice u njoj.' 
Išli su od naroda do naroda, iz jednoga kraljevstva k drugom narodu. 
Ne dopusti nikom da ih tlači, kažnjavaše zbog njih kraljeve: 
'Ne dirajte u moje pomazanike, ne činite zla mojim prorocima!' 
Pjevaj Jahvi, sva zemljo, Navješćujte iz dana u dan spasenje njegovo! 
Kazujte poganima njegovu slavu, svim narodima čudesa njegova. 
Velik je Jahve, hvale predostojan, strašniji od svih bogova. 
Ništavni su svi bozi naroda. Jahve stvori nebesa. 
Slava je i veličanstvo pred njim, sila i radost u Svetištu njegovu. 
Dajte Jahvi, narodna plemena, dajte Jahvi slavu i silu! 
Dajte Jahvi slavu imena njegova, nosite prinose i dolazite pred njegovo lice! Poklonite se Jahvi u sjaju svetosti njegove! 
Strepi pred njim, zemljo sva! Učvrstio je svemir da se ne poljulja. 
Neka se vesele nebesa i neka klikće zemlja; neka se govori među poganima: 'Jahve kraljuje!' 
Neka huči more i što je u njemu; nek' se raduje polje i što je na njemu! 
Neka klikće šumsko drveće pred Jahvom, jer dolazi da sudi zemlji. 
Slavite Jahvu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova. 
I recite: 'Spasi nas, o Bože, Spasitelju naš, i saberi nas i izbavi nas od bezbožnih naroda, da slavimo tvoje sveto ime, da se ponosimo tvojom slavom. 
Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka do vijeka!' Sav narod neka kaže: 'Amen! Aleluja!'” 
I ondje pred Kovčegom saveza Jahvina ostaviše Asafa i njegovu braću da služe pred Kovčegom bez prestanka, koliko treba iz dana u dan; 
i Obed-Edoma s njegovom braćom, njih šezdeset i osam, i Obed-Edoma, Jedutunova sina, i Hosu, da budu vratari; 
a svećenika Sadoka s njegovom braćom svećenicima pred Jahvinim Prebivalištem na uzvišici u Gibeonu 
da prinose paljenice Jahvi na žrtveniku za paljenice bez prestanka, jutrom i večerom, i da vrše sve što je napisano u Zakonu koji je Jahve odredio Izraelu; 
s njima Hemana i Jedutuna i ostale izabrane, koji su bili poimence spomenuti, da slave Jahvu, “jer je vječna njegova ljubav”; 
i to Hemana i Jedutuna da trube u trube i udaraju u cimbale i druga glazbala Bogu na čast; a Jedutunove sinove da budu vratari. 
Tada se razišao sav narod, svatko svojoj kući; a David se vratio da blagoslovi svoj dvor.