Jobu.
33.
Čuj dakle, Jobe, što ću ti kazati, prikloni uho mojim besjedama. 
Evo, usta sam svoja otvorio, a jezik riječi pod nepcem mi stvara. 
Iskreno će ti zborit' srce moje, usne će čistu izreći istinu. 
TÓa i mene je duh Božji stvorio, dah Svesilnoga oživio mene. 
Ako uzmogneš, ti me opovrgni; spremi se da se suprotstaviš meni! 
Gle, kao i ti, i ja sam pred Bogom, kao i ti, od gline bjeh načinjen; 
zato ja strahom tebe motrit' neću, ruka te moja neće pritisnuti. 
Dakle, na moje uši rekao si - posve sam jasno tvoje čuo riječi: 
'Nedužan sam i bez ikakva grijeha; prav sam i nema krivice na meni. 
Al' On izlike protiv mene traži i za svojeg me drži dušmanina. 
Noge je moje u klade metnuo, nad svakim mojim on pazi korakom.' 
Ovdje, kažem ti, u pravu ti nisi, jer s Bogom čovjek mjerit' se ne može. 
Pa zašto s njime zamećeš prepirku što ti na svaku riječ ne odgovara? 
Bog zbori nama jednom i dva puta, al' čovjek na to pažnju ne obraća. 
U snovima, u viđenjima noćnim, kada san dubok ovlada ljudima i na ležaju dok tvrdo snivaju, 
tad on govori na uho čovjeku i utvarama plaši ga jezivim 
da ga od djela njegovih odvrati, da u čovjeku obori oholost, 
da dušu njegovu spasi od jame i život mu od puta u Podzemlje. 
Bolešću on ga kara na ležaju kad mu se kosti tresu bez prestanka, 
kad se kruh gadi njegovu životu i ponajbolje jelo duši njegovoj; 
kada mu tijelo gine naočigled i vide mu se kosti ogoljele, 
kad mu se duša približava jami a život njegov boravištu mrtvih. 
Ako se uza nj nađe tad anđeo, posrednik jedan između tisuću, da čovjeka na dužnost opomene, 
pa se sažali nad njim i pomoli: 'Izbavi ga da u jamu ne ide; za život njegov nađoh otkupninu! 
Neka mu tijelo procvate mladošću, nek' se vrati u dane mladenačke!' 
Vapije k Bogu i Bog ga usliša: radosno On ga pogleda u lice; vrati čovjeku pravednost njegovu. 
Tada čovjek pred ljudima zapjeva: 'Griješio sam i pravo izvrtao, ali mi Bog zlom nije uzvratio. 
On mi je dušu spasio od jame i život mi se veseli svjetlosti.' 
Gle, sve to Bog je spreman učiniti do dva i do tri puta za čovjeka: 
da dušu njegovu spasi od jame i da mu život svjetlošću obasja. 
Pazi dÓe, Jobe, dobro me poslušaj; šuti, jer nisam sve još izrekao. 
Ako riječi još imaš, odvrati mi, zbori - rado bih opravdao tebe. 
Ako li nemaš, poslušaj me samo: pazi, rad bih te poučit' mudrosti.”