Psalmi.
74.
Poučna pjesma. Asafova. Zašto si, Bože, posve zabacio, zašto kiptiš gnjevom na ovce paše svoje? 
Sjeti se zajednice koju si davno stekao, plÓemena koje namače kao svoju baštinu i brda Siona gdje si Šator svoj udario! 
Korakni k ruševinama vječnim - sve je u Svetištu razorio neprijatelj. 
Protivnici tvoji vikahu posred skupštine tvoje, znakove svoje postaviše k'o pobjedne znakove. 
Bijahu kao oni koji mašu sjekirom po guštari, 
sjekirom i maljem vrata mu razbijali. 
Ognju predadoše Svetište tvoje, do zemlje oskvrnuše Prebivalište tvoga imena. 
Rekoše u srcu: “Istrijebimo ih zajedno; spalite sva svetišta Božja na zemlji!” 
Ne vidimo znakova svojih, proroka više nema, i nitko među nama ne zna dokle ... 
Dokle će se još, o Bože, dušmanin rugati? Hoće li protivnik dovijeka prezirati ime tvoje? 
Zašto povlačiš ruku, zašto u krilu sakrivaš desnicu svoju? 
No Bog je moj kralj od davnine, on koji posred zemlje spasava! 
Ti svojom silom rasječe more, smrska glave nakazama u vodi. 
Ti si Levijatanu glave zdrobio, dao ga za hranu nemanima morskim. 
Ti si dao da provre izvor i bujica, ti si presušio rijeke nepresušne. 
Tvoj je dan i noć je tvoja, ti učvrsti mjesec i sunce; 
ti sazda sve granice zemlji, ti stvori ljeto i zimu. 
Spomeni se ovoga: dušmanin ti se rugaše, Jahve, i bezumni narod pogrdi ime tvoje. 
Ne predaj jastrebu život grlice svoje, i život svojih siromaha ne zaboravi zauvijek! 
Pogledaj na Savez svoj, jer svi su zakuci zemlje puni tmina i nasilja. 
Ne daj da jadnik otiđe postiđen: neka siromah i ubog hvale ime tvoje! 
Ustani, Bože, zauzmi se za svoju parnicu, spomeni se pogrde koju ti bezumnik svaki dan nanosi. 
Ne zaboravi vike neprijatelja svojih: buka buntovnika još se diže k tebi!