Mudre izreke.
5.
Sine moj, čuj moju mudrost, prigni uho mojoj razboritosti 
da sačuvaš oprez, da ti usne zadrže znanje. 
Jer s usana žene preljubnice kaplje med i nepce joj je glađe od ulja, 
ali je ona naposljetku gorka kao pelin, oštra kao dvosjekli mač. 
Njene noge silaze k smrti, a koraci vode u Podzemlje. 
Ona ne pazi na put života, ne mari što su joj staze kolebljive. 
Zato me sada poslušaj, sine, i ne odstupaj od riječi mojih usta. 
Neka je put tvoj daleko od nje i ne približuj se vratima njezine kuće, 
da drugima ne bi dao svoju slavu i okrutnima svoje godine; 
da se ne bi tuđinci nasitili tvoga dobra i da tvoja zaslužba ne ode u tuđu kuću; 
da ne ridaš na koncu kad ti nestane tijela i puti 
i da ne kažeš: “Oh, kako sam mrzio pouku i kako mi je srce preziralo ukor! 
I ne slušah glasa svojih učitelja, niti priklonih uho onima što me poučavahu. 
I umalo ne zapadoh u svako zlo, usred zbora i zajednice!” 
Pij vodu iz svoje nakapnice i onu što teče iz tvoga studenca. 
Moraju li se tvoji izvori razlijevati i tvoji potoci teći ulicama? 
Nego neka oni budu samo tvoji, a ne i tuđinaca koji su uza te. 
Neka je blagoslovljen izvor tvoj i raduj se sa ženom svoje mladosti: 
neka ti je kao mila košuta i ljupka gazela, neka te grudi njene opajaju u svako doba, njezina ljubav zatravljuje bez prestanka! 
TÓa zašto bi se, sine moj, zanosio preljubnicom i grlio tuđinki njedra? 
Jer pred Jahvinim su očima čovjekovi putovi i on motri sve njegove staze. 
Opakoga će uhvatiti njegova zloća i sapet će ga užad njegovih grijeha. 
Umrijet će jer nema pouke, propast će zbog svoje goleme gluposti.