Mudre izreke.
7.
Čuvaj, sine, riječi moje i pohrani moje zapovijedi kod sebe. 
Čuvaj moje zapovijedi, i bit ćeš živ, i nauk moj kao zjenicu oka svoga. 
Priveži ih sebi na prste, upiši ih na ploči srca svoga; 
reci mudrosti: “Moja si sestra” i razboritost nazovi “sestričnom”, 
da te čuva od žene preljubnice, od tuđinke koja laskavo govori. 
Kad bijah jednom na prozoru svoje kuće i gledah van kroz rešetku, 
vidjeh među lakovjernima, opazih među momcima nerazumna mladića: 
prolazio je ulicom kraj njezina ugla i koracao putem k njezinoj kući 
u sumraku između dana i večeri kad se hvata noćna tmina; 
i gle, susrete ga žena, bludno odjevena i s prijevarom u srcu. 
Jogunasta bijaše i razuzdana, noge joj se nisu mogle u kući zadržati; 
bila je čas na ulici, čas na trgovima i vrebala kod svakog ugla; 
i uhvati ga i poljubi i reče mu bezobrazna lica: 
“Bila sam dužna žrtvu pričesnicu, i danas izvrših svoj zavjet; 
zato sam ti izašla u susret, da te tražim, i nađoh te. 
Svoju sam postelju nastrla sagovima, vezenim pokrivačima misirskim; 
svoj sam krevet namirisala smirnom, alojem i cimetom. 
Hajde da se opijamo nasladom do jutra i da se radujemo užicima ljubavi. 
Jer muža mi nema kod kuće: otišao je na dalek put; 
uzeo je sa sobom novčani tobolac; a vratit će se kući tek o uštapu.” 
Tako ga zavede svojim vičnim nagovorom, odvuče ga svojim glatkim usnama. 
I ludo on pođe za njom, kao što vol ide na klaonicu i kao što jelen zapleten u mrežu čeka 
dok mu strijela ne probije jetra, i kao ptica što ulijeće u zamku, i ne znajući da će ga to života stajati. 
Zato me, sine moj, poslušaj i čuj riječi mojih usta. 
Nek' ti srce ne zastranjuje na njezine putove i ne lutaj po njezinim stazama. 
Jer je mnoge smrtno ranila i oborila, i mnogo je onih što ih je pobila. 
U Podzemlje vode putovi kroz njenu kuću, dolje u odaje smrti.