Mudre izreke.
24.
Ne zavidi opakim ljudima niti želi da budeš s njima. 
Jer im srce smišlja nasilje i usne govore o nedjelu. 
Mudrošću se zida kuća i razborom utvrđuje, 
i po znanju se pune klijeti svakim blagom dragocjenim i ljupkim. 
Bolji je mudar od jakoga i čovjek razuman od silne ljudine. 
Jer s promišljanjem se ide u boj i pobjeda je u mnoštvu savjetnika. 
Previsoka je bezumnomu mudrost: zato na sudu ne otvara usta svojih! 
Tko smišlja zlo zove se učitelj podmukli. 
Ludost samo grijeh snuje, i podrugljivac je mrzak ljudima. 
Kloneš li u dan bijede, bijedna je tvoja snaga. 
Izbavi one koje vode u smrt; i spasavaj one koji posrćući idu na stratište. 
Ako kažeš: “Nismo za to znali”, ne razumije li onaj koji ispituje srca? I ne znade li onaj koji ti čuva dušu? I ne plaća li on svakomu po njegovim djelima? 
Jedi med, sine moj, jer je dobar, i saće je slatko nepcu tvome. 
Takva je, znaj, i mudrost tvojoj duši: ako je nađeš, našao si budućnost i nada tvoja neće propasti. 
Ne postavljaj, opaki, zasjede stanu pravednikovu, ne čini nasilja boravištu njegovu; 
jer padne li pravednik i sedam puta, on ustaje, a opaki propadaju u nesreći. 
Ne veseli se kad padne neprijatelj tvoj i ne kliči srcem kada on posrće, 
da ne bi vidio Jahve i za zlo uzeo i obratio srdžbu svoju od njega. 
Nemoj se srditi zbog zločinaca, nemoj zavidjeti opakima, 
jer zao čovjek nema budućnosti, svjetiljka opakih gasi se. 
Boj se Jahve, sine moj, i kralja: i ne buni se ni protiv jednoga ni protiv drugoga. 
Jer iznenada provaljuje nesreća njihova i tko zna kad će doći propast njihova. 
I ovo je od mudraca: Ne valja biti pristran na sudu. 
Tko opakomu veli: “Pravedan si”, proklinju ga narodi i kunu puci; 
a oni koji ga ukore nalaze zadovoljstvo, i na njih dolazi blagoslov sreće. 
U usta ljubi tko odgovara pošteno. 
Svrši svoj posao vani i uredi svoje polje, potom i kuću svoju zidaj. 
Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga: zar ćeš varati usnama svojim? 
Ne reci: “Kako je on meni učinio, tako ću i ja njemu; platit ću tom čovjeku po djelu njegovu!” 
Prolazio sam mimo polje nekog lijenčine i mimo vinograd nekog luđaka, 
i gle, sve bijaše zaraslo u koprive, i sve pokrio čkalj, i kamena ograda porušena. 
Vidjeh to i pohranih u srcu, promotrih i uzeh pouku: 
“Još malo odspavaj, još malo odrijemaj, još malo podvij ruke za počinak, 
i doći će tvoje siromaštvo kao skitač i oskudica kao oružanik!”