Sirahova.
20.
Ima prijekor koji nije zgodan, i ima tko prešuti, i taj je razuman. 
Ali bolje je koriti nego se gnjeviti, 
i tko priznaje uklanja se poniženju. 
Kao uškopljenik koji hoće razdjevičiti djevicu, takav je onaj tko hoće pravdu provesti nasiljem. 
Ima tko šuti, pa se smatra mudrim, a drugoga mrze zbog brbljanja. 
Ima tko šuti jer ne zna odgovoriti; drugi šuti jer čeka pravi čas. 
Mudar čovjek šuti do zgodnog časa, a luđak i brbljavac propuštaju zgodu. 
Tko odviše govori postaje odvratan, a tko je odviše slobodan postaje mrzak. 
Netko u nesreći nalazi sreću, a gdjekoji dobitak postaje gubitak. 
Ima dar koji ti ništa ne koristi i dar koji se dvostruko isplaćuje. 
Ima slave koja vodi poniženju, a ima ljudi koji iz poniženja podignu glavu. 
Netko kupi mnogo za malo novaca, a ipak plati sedmerostruko. 
Mudrac stekne naklonost svojim riječima, dok luđaci prosipaju laske uzalud. 
Bezumnikov dar ništa ti ne koristi, jer njegove oči traže sedmerostruk uzvrat; 
on malo daje, a mnogo predbacuje, i kazuje na sva usta kao razglasitelj; danas daje u zajam, a sutra traži natrag: mrzak je takav čovjek. 
Luđak veli: “Nemam prijatelja i ne primam zahvalnosti za svoja dobročinstva. 
Zlobna su jezika svi koji jedu moj kruh.” Koliko puta i koliki izruguju takvoga! 
Bolje je pokliznuti se na cesti nego na jeziku: tako opakima propast iznenada dolazi. 
Čovjek neugodan - neumjesna je priča razvučena na ustima neodgojenih. 
Mudra izreka ne vrijedi u ustima luda čovjeka, jer je ne kazuje u pravo vrijeme. 
Gdjekoga siromaštvo čuva od grijeha: njegova spokoja ne remeti grižnja savjesti. 
Mnogi sebi uništi život zbog lažna stida i upropasti se zbog luđakova mnijenja. 
Netko zbog stida obeća štogod prijatelju i učini ga bez potrebe neprijateljem. 
Gnusna je ljaga na čovjeku laž i uvijek je u ustima ljudi neukih. 
Bolji je i tat nego onaj tko uvijek laže, a oba će baštiniti propast. 
Laganje je sramotan običaj, i sramota lažljivčeva ostaje vječno s njim. 
Mudar čovjek stječe ugled, i umnik je mio velikašima. 
Tko obrađuje zemlju žanje obilnu žetvu, i tko znade ugoditi velikašima prašta mu se nepravda. 
Darovi i pokloni zasljepljuju oči mudracima i kao brnjica na ustima zaustavljaju ukore. 
Skrivena mudrost i neotkriveno blago, kakva korist od toga oboga? 
Bolji je čovjek koji krije ludost svoju nego čovjek koji krije svoju mudrost.