Sirahova.
24.
Mudrost se sama slavi i sred puka svog se hvali. 
Usta svoja otvara u zboru Svevišnjeg i pred njegovom se moći proslavlja: 
“Izađoh iz usta Svevišnjeg i pokrih zemlju kao magla. 
Na visinama nebeskim razapeh šator svoj i prijestol moj bi stup od oblaka. 
Obiđoh sama krug nebeski i prošetah se dubinama bezdana. 
U vlasti su mojoj valovi morski, i sva zemlja, i svi narodi i puci. 
Među svima njima tražila sam počinka i na čijoj baštini da se nastanim. 
Tada mi zapovjedi Stvoritelj sviju stvari i koji me stvori, odredi mjesto za šator moj i reče: 'Nastani se u Jakovu i uđi u baštinu Izraelu.' 
Prije vjekova, odiskona, on me stvorio i neću prestati dovijeka. 
Pred njim sam služila u Svetom šatoru i potom se nastanila na Sionu. 
Dao mi je tako spokoj u milome gradu i vlast mi je u Jeruzalemu. 
Tako se ukorijenih u slavnom narodu, na dijelu Gospodnjem, u baštini njegovoj. 
Uzrastoh kao cedar na Libanu i kao čempres na gori Hermonu. 
Uzrastoh kao palma u Engadu i kao ružičnjaci u Jerihonu. Kao divna maslina u dolini, uzrastoh kao makljen nad vodama. 
Rasuh miomiris svoj kao cimet i drvo bagremovo i zamirisah mirisom kao smirna izabrana, kao galban, oniks i stakte i kao vonj tamjanov u Šatoru. 
Raširih grane svoje kao terebinta, i grane su moje divne i ljupke. 
Propupah kao trs mladicama ljupkim, i cvjetovi su moji porod slave i bogatstva. 
# 
Dođite k meni svi koji me žudite i nasitite se plodovima mojim. 
Jer je spomen na mene slađi od meda i baština moja od mednoga saća. 
Koji me jedu još više su me gladni, i koji me piju još više za mnom žeđaju. 
Tko mene sluša taj se ne stidi, i tko sa mnom radi taj ne griješi.” 
Sve je ovo Knjiga saveza Boga Svevišnjeg, Zakon koji nam je Mojsije odredio kao baštinu zajednicama Jakovljevim. 
# 
On je mudrosti pun kao vode Fišona i kao Tigris u dane proljetne; 
on buja razborom kao Eufrat i kao Jordan u vrijeme žetveno: 
obiluje stegom kao Nil vodom i kao Gihon u vrijeme berbe. 
Prvi ga čovjek nije do dna spoznao niti će ga posljednji istražiti. 
Jer su misli njegove šire od mora i namisli dublje od bezdana. 
A ja sam kao jarak prekopan od rijeke i kao vodotok doveden u perivoj. 
I rekoh: “Natopit ću vrt svoj i navodnit ću cvijetnjake svoje”. I gle, od jarka mojeg rijeka postade, a od rijeke more mi nasta. 
Učinit ću da kao zora zasja nauk moj, i svjetlost ću njegovu razaslati nadaleko. 
Izlit ću nauku poput proroštva, ostaviti je pokoljenjima budućim. 
Vidite: ne trudih se samo za sebe nego za sve koji je traže.