Sirahova.
29.
Milosrđe čini tko uzajmljuje svojem bližnjemu; i tko mu pomaže vrši zapovijedi. 
Uzajmljuj bližnjemu kad je u potrebi i opet vraćaj bližnjemu u pravo vrijeme. 
Čvrsto drži svoju riječ i budi mu vjeran, pa ćeš u svako vrijeme dobiti što ti treba. 
Mnogi smatraju zajam dobitkom i zadaju jad onima koji su im pomogli. 
Dok ne dobije, ruku mu ljubi i ponizno zbori o bogatstvu bližnjega, ali na dan naplate on odgađa rok, udara u jadikovke i krivnju baca na zla vremena. 
Mogne li, vrati jedva polovicu, a i to valja smatrati dobitkom. Ne plati li, valja oteti od njegova - i eto neprijatelja bez potrebe: vraća on kletvama i svađama, umjesto čašću uzvraća prezirom. 
Mnogi se stoga, ne zbog zloće, ustežu davati zajam: boje se da ne budu nezasluženo opljačkani. 
Ali sa siromahom budi velikodušan i ne pusti ga da čeka na tvoj milodar. 
Zbog Božje zapovijedi pomozi siromahu; ako je potrebit, ne pusti ga praznih ruku. 
Radije izgubi novce na brata ili prijatelja nego da ti propadaju hrđajući pod kamenom. 
Uloži blago svoje po zapovijedima Svevišnjega, i bit će ti probitačnije nego samo zlato. 
Uloži milostinju u svoje riznice, i ona će te izbaviti od svake nevolje: 
bolje će se boriti za te pred neprijateljem negoli čvrsti štit i teško koplje. 
Dobar čovjek jamči za bližnjega svoga, a tko je izgubio osjećaj stida, ostavlja ga na cjedilu. 
Ne zaboravljaj jamcu uslugu njegovu, jer je dušu svoju dao za tebe. 
Grešnik se ne brine za dobra jamčeva, i nezahvalnik zaboravlja svojeg izbavitelja. 
Jamčenje je upropastilo mnoge sretne ljude i razbacalo ih kao morske valove. 
Istjeralo je iz doma ljude bogate, koji onda lutaju među tuđim pucima. 
Grešnik koji se upušta u jamčenje radi laka dobitka - potpada pod sud. 
Pomozi bližnjemu koliko god možeš, ali pazi da se i sam ne upropastiš. 
Prve su životne potrebe voda, kruh, odijelo i kuća, da se sram pokrije. 
Bolje je živjeti siromaški pod krovom od dasaka nego se gostiti gospodski u tuđoj kući. 
Budi zadovoljan imao malo ili mnogo, pa nećeš slušati ukore ukućana. 
Težak je život ići od kuće do kuće, i gdje god se zaustaviš, ne smiješ usta otvoriti; 
tuđinac si i poznaj okus poniženja, a osobito zvuk gorkih riječi: 
“Hajde, tuđinče, postavi stol, i ako imaš što, daj mi jesti.” 
“Odlazi, tuđinče, ustupi mjesto časnijemu, dolazi mi brat i treba mi kuća.” 
Teško je umnu čovjeku kad mu predbace gostoprimstvo i pogrde ga kao vjerovnika.