Sirahova.
39.
Ali je drukčije s onim koji posvećuje dušu svoju i razmišljanje svoje Zakonu Svevišnjega, istražuje mudrost drevnu i bavi se proroštvima. 
On pamti govore glasovitih muževa i prodire u tančine mudrih izreka; 
istražuje skriveni smisao poslovica i bavi se tajnama prispodoba. 
On služi među velikašima i viđa se u prisutnosti vladara, putuje po zemljama drugih naroda, iskušava dobro i zlo među ljudima. 
U zoru srce svoje uzdiže Gospodu, Stvoritelju svome, moli se pred Svevišnjim: na molitvu otvara usta i moli milost za grijehe svoje. 
Ako to veliki Gospod hoće, napunja ga duhom razbora i on daždi riječima mudrosti i molitvom slavi Gospoda. 
Gospod upravlja savjetom i spoznajom njegovom, a on razmišlja o otajstvima Gospodnjim. 
On izlaže pouku koju je primio i hvali se Zakonom Saveza Gospodnjeg. 
Mnogi hvale umnost njegovu, nikad neće u zaborav pasti niti će mu spomen ikad propasti, nego će mu ime živjeti od pokoljenja do pokoljenja. 
Narodi će proglasiti mudrost njegovu i hvalom će ga slaviti zajednica. 
Ako dugo živi, ime mu nadvisuje tisuće ostalih, a ako umre, i to će dostajati. 
Još jednom želim iznijeti misli svoje jer sam njima ispunjen kao mjesec pun. 
Slušajte me, djeco pobožna, i cvjetajte kao ruža što niče na obali toka vodenog. 
Mirišite kao miris tamjanov, cvatite kao ljiljanov cvijet, širite miris i pjesmu pjevajte, slavite Gospoda za sva djela njegova. 
Dajte slavu imenu njegovu, hvalite ga i slavite pjesmama i harfom i ovako mu u pohvalu recite: 
Kako su veličanstvena sva djela Gospodnja! I sve se naredbe njegove pravovremeno izvršuju. Ne smije se pitati: “Što je ovo? Zašto to?” jer sve će dobro doći u svoje vrijeme. 
Na riječ njegovu voda se kao nasip zaustavlja, i na besjedu usta njegovih nastaje spremište voda. 
Kad on zapovjedi štogod, volja mu se ispunja i nitko ne može umanjiti njegovo spasenje. 
Pred njim su djela svakog stvora i ništa nije skriveno očima njegovim. 
Njegov se pogled pruža od vječnosti do vječnosti i ništa nema čudesno pred očima njegovim. 
Ne smije se reći: “Što je ovo? I zašto to?” jer sve što je stvoreno svrhu ima. 
Kao što se blagoslov njegov prelijeva poput rijeke i natapa zemlju kao poplava, 
tako je srdžba njegova baština narodima, kao kad je vode pretvorio u sol. 
Kao što su njegovi putovi ravni pobožnicima, tako su neprohodni opakima. 
Kao što je od početka stvoreno dobro za dobre, tako i zlo za opake. 
Najvažnije su potrebe ljudima za život voda i vatra, željezo i sol, brašno pšenično, mlijeko i med, sok grožđa, ulje i odijelo: 
sve je to dobro dobrima, a pretvara se u zlo zlima. 
Ima vjetrova za kaznu stvorenih, sazda ih kao bičeve bijesa svoga; oni će u vrijeme svršetka snagu razviti i umiriti gnjev svoga Stvoritelja. 
Vatra i tuča, glad i kuga - sve je to za kaznu stvoreno. 
Očnjaci u zvijeri, štipavci i guje, i osvetni mač na propast bezbožnicima 
vesele se zapovijedi njegovoj i pripravno čekaju na zemlji: i kad vrijeme dođe, ne opiru se riječi njegovoj. 
Stoga bijah od početka osvjedočen pa razmislih i zapisan u knjigu: 
“Sva su djela Gospodnja dobra, svakoj potrebi Gospod u pravo vrijeme udovoljava.” 
Ne smije se reći: “Ovo je gore nego ono”, jer sve je dobro u pravi čas. 
A sad iz puna srca i usta zapjevajte i blagoslovite ime Gospodnje!