Sirahova.
50.
Šimun, Sin Onijin, veliki svećenik, za svoga je života popravio Dom, u svoje je vrijeme učvrstio Hram. 
Položio temelje dvostruke visine i visoka kruništa oko Svetišta. 
U njegovo je vrijeme vodeno spremište iskopano, jezero poput mora golemo. 
U brizi da narod izbavi od propasti, utvrdio je grad protiv opsade. 
Kako li krasan bješe, okružen gomilom ljudi, kad bi izašao iza zastora Doma? 
Kao zvijezda Danica među oblacima i kao mjesec pun; 
kao sunce koje obasjava Hram Svevišnjega i kao sjajna duga na blistavim oblacima; 
kao ruža u proljetne dane i kao ljiljan kraj izvora; kao grana tamjanova za žara ljetnoga 
i kao plamen i kad u kadionici; kao vrč od kovana zlata, optočen mnogovrsnim dragim kamenjem; 
kao maslina puna plodova i kao čempres što se diže u oblake. 
Kad bi na se metnuo krasnu odjeću i obukao se u divne haljine, i kad bi se uspinjao na sveti žrtvenik i ispunio trijem Svetišta svojim veličanstvom; 
kad je primao žrtvene dijelove iz ruku svećenika, a sam stajao kod ognjišta oltarskog okružen vijencem braće svoje kao mladi cedar libanonski: okruživahu ga kao grane palmove 
svi sinovi Aronovi u slavi svojoj, sa prinosima Gospodnjim na rukama, pred svim zborom Izraelovim. 
Dok je on vršio službu kod oltara, prinosili su po redu prinose Svevišnjem, Svevladaru; 
pružio bi ruku svoju za posudom i prolio soka od grožđa, izlivši ga na podnožje oltarsko za ugodni miris Svevišnjem Kralju svega. 
Klicali bi tad sinovi Aronovi i trubili u trublje od tučene kovine i ječali jekom silnom u spomen pred Svevišnjim. 
I tada bi sav narod odjednom pao na zemlju ničice da se pokloni Gospodu, Svevladaru, Bogu Svevišnjem. 
A pjevači bi zapjevali pjesme hvalbenice: sladak bijaše zvuk mnoštva tih glasova, 
dok se narod utjecao Bogu Svevišnjem moleći se pred Milosrdnim dok se ne bi svršila služba Gospodnja i obred priveo kraju. 
Potom bi sišao i podigao ruke svoje nad svim zborom sinova Izraelovih da blagoslov Gospodnji svojim usnama izusti i prodiči se njegovim imenom. 
I još jednom svi bi pali ničice da prime blagoslov Svevišnjeg. 
A sada blagoslovite Boga svemira, koji čini čudesa svagdje, koji uzdiže naše dane od utrobe majčine i čini s nama po milosti svojoj. 
On neka nam dadne radosno srce i podari mir našem vremenu, u Izraelu, na vijeke vijekova. 
Neka milost njegova bude trajno s nama i neka nas u naše vrijeme izbavi. 
Na dva se naroda gnuša moja duša, a treći i nije narod: 
na žitelje Seirske gore i na Filistejce i na ludi puk koji živi u Šekemu. 
Pouku u mudrosti i znanosti zapisao je u knjigu ovu Isus, sin Sirahov, Eleazar, iz Jeruzalema, koji je kao kišu izlio mudrost svojeg srca. 
Blago čovjeku koji o ovome razmišlja i primajući to k srcu postaje mudar. 
Bude li postupao prema tome, u svemu će biti moćan, jer je svjetlost Gospodnja njegov put.