Mateju.
9.
I ušavši u lađu, preplovi i dođe u svoj grad. 
Kad gle, doniješe mu uzetoga koji je ležao na nosiljci. Vidjevši njihovu vjeru, reče Isus uzetomu: “Hrabro, sinko, otpuštaju ti se grijesi!” 
A gle, neki od pismoznanaca rekoše u sebi: “Ovaj huli!” 
Prozrevši njihove misli, Isus reče: “Zašto snujete zlo u srcima? 
Ta što je lakše reći: 'Otpuštaju ti se grijesi' ili reći: 'Ustani i hodi'? 
Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!” Tada reče uzetomu: “Ustani, uzmi nosiljku i pođi kući!” 
I on usta te ode kući. 
Kad mnoštvo to vidje, zaprepasti se i poda slavu Bogu koji takvu vlast dade ljudima. 
Odlazeći odande, ugleda Isus čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: “Pođi za mnom!” On usta i pođe za njim. 
Dok je Isus bio u kući za stolom, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše za stol s njime i njegovim učenicima. 
Vidjevši to, farizeji stanu govoriti: “Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grešnicima?” 
A on, čuvši to, reče: “Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. 
Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.” 
Tada pristupe k njemu Ivanovi učenici govoreći: “Zašto mi i farizeji postimo, a učenici tvoji ne poste?” 
Nato im Isus reče: “Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik? Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik, i tada će postiti!” 
“A nitko ne stavlja krpe od sirova sukna na staro odijelo, jer zakrpa vuče s odijela pa nastane još veća rupa.” 
“I ne ulijeva se novo vino u stare mješine. Inače se mješine proderu, vino prolije, a mješine propadnu. Nego, novo se vino ulijeva u nove mješine pa se oboje sačuva.” 
Dok im on to govoraše, gle, pristupi neki glavar, pokloni mu se do zemlje i reče: “Kći mi, evo, umrije, ali dođi, stavi ruku na nju, i oživjet će.” 
Isus usta te s učenicima pođe za njim. 
I gle, neka žena koja bolovaše dvanaest godina od krvarenja priđe odostraga i dotaknu se skuta njegove haljine. 
Mislila je: “Dotaknem li se samo njegove haljine, spasit ću se.” 
A Isus se okrenu i vidjevši je reče: “Hrabro, kćeri, vjera te tvoja spasila.” I žena bi spašena od toga časa. 
I uđe Isus u kuću glavarovu. Ugleda svirače i bučno mnoštvo pa 
reče: “Odstupite! Djevojka nije umrla, nego spava.” Oni mu se podsmjehivahu. 
A kad je svijet bio izbačen, uđe on, primi djevojku za ruku i ona bi uskrišena. 
I razglasi se to po svem onom kraju. 
Kad je Isus odlazio odande, pođu za njim dva slijepca vičući: “Smiluj nam se, Sine Davidov!” 
A kad uđe u kuću, pristupe mu slijepci. Isus im kaže: “Vjerujete li da mogu to učiniti?” Kažu mu: “Da, Gospodine!” 
Tada se dotače njihovih očiju govoreći: “Neka vam bude po vašoj vjeri.” 
I otvoriše im se oči. A Isus im poprijeti: “Pazite da nitko ne dozna!” 
Ali oni, izišavši, razniješe glas o njemu po svem onom kraju. 
Tek što oni iziđoše, gle, doniješe mu njemaka opsjednuta. 
Pošto izagna đavla, progovori njemak. Mnoštvo se čudom čudilo i govorilo: “Nikada se takvo što ne vidje u Izraelu!” 
A farizeji govorahu: “Po poglavici đavolskome izgoni đavle.” 
I obilazio je Isus sve gradove i sela učeći po njihovim sinagogama, propovijedajući Evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć. 
Vidjevši mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira. 
Tada reče svojim učenicima: “Žetve je mnogo, a radnika malo. 
Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.”