Mateju.
22.
Isus im ponovno prozbori u prispodobama: 
“Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. 
Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći. 
Opet posla druge sluge govoreći: 'Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!'” 
“Ali oni ne mareći odoše - jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. 
Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. 
Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali.” 
“Tada kaže slugama: 'Svadba je, evo, pripravljena ali uzvanici ne bijahu dostojni. 
Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!'” 
“Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše - i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju. 
Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. 
Kaže mu: 'Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?' A on zanijemi. 
Tada kralj reče poslužiteljima: 'Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.' 
Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.” 
Tada farizeji odoše i održaše vijeće kako da Isusa uhvate u riječi. 
Pošalju k njemu svoje učenike s herodovcima da ga upitaju: “Učitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Božjem učiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran. 
Reci nam, dakle, što ti se čini: je li dopušteno dati porez caru ili nije?” 
Znajući njihovu opakost, reče Isus: “Zašto me iskušavate, licemjeri? 
Pokažite mi porezni novac!” Pružiše mu denar. 
On ih upita: “Čija je ovo slika i natpis?” 
Odgovore: “Carev.” Kaže im: “Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje.” 
Čuvši to, zadive se pa ga ostave i odu. 
Toga dana pristupiše k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnuća, i upitaše ga: 
“Učitelju, Mojsije reče: Umre li tko bez djece, neka se njegov brat oženi njegovom ženom te podigne porod bratu svomu. 
Bijaše tako u nas sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez poroda ostavivši ženu svom bratu. 
Tako i drugi i treći, sve do sedmoga. 
A nakon svih umrije i žena. 
Kojemu će dakle od te sedmorice biti žena o uskrsnuću? Jer sva su je sedmorica imala.” 
Odgovori im Isus: “U zabludi ste jer ne razumijete Pisama ni sile Božje. 
Ta u uskrsnuću niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebu. 
A što se tiče uskrsnuća mrtvih, zar niste čitali što vam reče Bog: 
Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih!” 
Čuvši to, mnoštvo osta zaneseno njegovim naukom. 
A kad su farizeji čuli kako ušutka saduceje, okupiše se, 
a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita: 
“Učitelju, koja ja zapovijed najveća u Zakonu?” 
A on mu reče: “Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. 
To je najveća i prva zapovijed. 
Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. 
O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.” 
Kad se farizeji skupiše, upita ih Isus: 
“Što mislite o Kristu? Čiji je on sin?” Kažu mu: “Davidov.” 
A on će njima: “Kako ga onda David u Duhu naziva Gospodinom, kad veli: 
Reče Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim?' 
Ako ga dakle David naziva Gospodinom, kako mu je sin?” 
I nitko mu nije mogao odgovoriti ni riječi, niti se od toga dana tko usudio upitati ga bilo što.