Mateju.
26.
I kad Isus završi sve te besjede, reče svojim učenicima: 
“Znate da je za dva dana Pasha, i Sin Čovječji predaje se da se razapne.” 
Uto se sabraše glavari svećenički i starješine narodne u dvoru velikoga svećenika imenom Kajfe 
i zaključiše Isusa na prijevaru uhvatiti i ubiti. 
Jer se govorilo: “Nikako ne o Blagdanu da ne nastane pobuna u narodu.” 
Kad je Isus bio u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca, 
pristupi mu neka žena s alabastrenom posudicom skupocjene pomasti i polije ga po glavi, dok je on bio za stolom. 
Vidjevši to, učenici negodovahu: “Čemu ta rasipnost? 
Moglo se to skupo prodati i dati siromasima.” 
Zapazio to Isus pa im reče: “Što dodijavate ženi? Dobro djelo učini prema meni. 
Ta siromaha svagda imate uza se, a mene nemate svagda. 
Izlila je tu pomast na moje tijelo - za ukop mi to učini. 
Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo ovo evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini - njoj na spomen.” 
Tada jedan od dvanaestorice, zvan Juda Iškariotski, pođe glavarima svećeničkim 
i reče: “Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati.” A oni mu odmjeriše trideset srebrnjaka. 
Otada je tražio priliku da ga preda. 
Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu i upitaše: “Gdje hoćeš da ti pripravimo te blaguješ pashu?” 
On reče: “Idite u grad tomu i tomu i recite mu: 'Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim pashu sa svojim učenicima.'” 
I učine učenici kako im naredi Isus i priprave pashu. 
Uvečer bijaše Isus za stolom s dvanaestoricom. 
I dok su blagovali, reče: “Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati.” 
Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: “Da nisam ja, Gospodine?” 
On odgovori: “Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati. 
Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije.” 
A Juda, izdajnik, prihvati i reče: “Da nisam ja, učitelju?” Reče mu: “Ti kaza.” 
I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče: “Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!” 
I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: “Pijte iz nje svi! 
Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha. 
A kažem vam: ne, neću od sada piti od ovog roda trsova do onoga dana kad ću ga - novoga - s vama piti u kraljevstvu Oca svojega.” 
Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori. 
Tada im reče Isus: “Svi ćete se vi još ove noći sablazniti o mene. Ta pisano je: Udarit će pastira i stado će se razbjeći. 
Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju.' 
Nato će mu Petar: “Ako se i svi sablazne o tebe, ja se nikada neću!” 
Reče mu Isus: “Zaista, kažem ti, još ove noći, prije negoli se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti!” 
Kaže mu Petar: “Bude li trebalo i umrijeti s tobom, ne, neću te zatajiti.” Tako rekoše i svi učenici. 
Tada dođe Isus s njima u predio zvan Getsemani i kaže učenicima: “Sjednite ovdje dok ja odem onamo pomoliti se.” 
I povede sa sobom Petra i oba sina Zebedejeva. Spopade ga žalost i tjeskoba. 
Tada im reče: “Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!” 
I ode malo dalje, pade ničice moleći: “Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti.” 
I dođe učenicima i nađe ih pozaspale pa reče Petru: “Tako, zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom? 
Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.” 
Opet, po drugi put, ode i pomoli se: “Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja!” 
I ponovno dođe i nađe ih pozaspale, oči im se sklapale. 
Opet ih ostavi, pođe i pomoli se po treći put ponavljajući iste riječi. 
Tada dođe učenicima i reče im: “Samo spavajte i počivajte! Evo, približio se čas! Sin Čovječji predaje se u ruke grešničke! 
Ustanite, hajdemo! Evo, približio se moj izdajica.” 
Dok je on još govorio, gle, dođe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime silna svjetina s mačevima i toljagama poslana od glavara svećeničkih i starješina narodnih. 
A izdajica im dao znak: “Koga poljubim, taj je, njega uhvatite!” 
I odmah pristupi Isusu i reče: “Zdravo, Učitelju!” I poljubi ga. 
A Isus mu reče: “Prijatelju, zašto ti ovdje!” Tada pristupe, podignu ruke na Isusa i uhvate ga. 
I gle, jedan od onih koji bijahu s Isusom maši se rukom, trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho. 
Kaže mu tada Isus: “Vrati mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu. 
Ili zar misliš da ja ne mogu zamoliti Oca svojega i eto umah uza me više od dvanaest legija anđela? 
No kako bi se onda ispunila Pisma da tako mora biti?” 
U taj čas reče Isus svjetini: “Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite? Danomice sjeđah u Hramu naučavajući i ne uhvatiste me.” 
A sve se to dogodilo da se ispune Pisma proročka. Tada ga svi učenici ostave i pobjegnu. 
Nato uhvatiše Isusa i odvedoše ga velikomu svećeniku Kajfi, kod kojega se sabraše pismoznanci i starješine. 
A Petar je išao za njim izdaleka do dvora velikog svećenika; i ušavši unutra, sjedne sa stražarima da vidi svršetak. 
A glavari svećenički i cijelo Vijeće tražili su kakvo lažno svjedočanstvo protiv Isusa da bi ga mogli pogubiti. 
Ali ne nađoše premda pristupiše mnogi lažni svjedoci. Napokon pristupe dvojica 
i reknu: “Ovaj reče: 'Mogu razvaliti Hram Božji i za tri ga dana sagraditi.'” 
Usta nato veliki svećenik i reče mu: “Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi protiv tebe svjedoče?” 
Isus je šutio. Reče mu veliki svećenik: “Zaklinjem te Bogom živim: Kaži nam jesi li ti Krist, Sin Božji?” 
Reče mu Isus: “Ti kaza! Štoviše, kažem vam: Odsada ćete gledati Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim.” 
Nato veliki svećenik razdrije haljine govoreći: “Pohulio je! Što nam još trebaju svjedoci! Evo, sada ste čuli hulu! 
Što vam se čini?” Oni odgovoriše: “Smrt zaslužuje!” 
Tada su mu pljuvali u lice i udarali ga, a drugi ga pljuskali 
govoreći: “Proreci nam, Kriste, tko te udario?” 
A Petar je sjedio vani u dvorištu. I pristupi mu jedna sluškinja govoreći: “I ti bijaše s Isusom Galilejcem.” 
On pred svima zanijeka: “Ne znam što govoriš.” 
Kad iziđe u predvorje, spazi ga druga i kaže nazočnima: “Ovaj bijaše s Isusom Nazarećaninom.” 
On opet zanijeka sa zakletvom: “Ne znam toga čovjeka.” 
Malo zatim nazočni pristupiše Petru i rekoše: “Doista, i ti si od njih! Ta govor te tvoj izdaje!” 
On se tada stane zaklinjati i preklinjati: “Ne znam toga čovjeka.” I odmah se oglasi pijetao. 
I spomenu se Petar riječi koju mu Isus reče: “Prije nego se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti.” I iziđe te gorko zaplaka.