Mateju.
27.
A kad objutri, svi su glavari svećenički i starješine narodne održali vijećanje protiv Isusa da ga pogube. 
I svezana ga odveli i predali upravitelju Pilatu. 
Kada Juda, njegov izdajica, vidje da je Isus osuđen, pokaja se i vrati trideset srebrnjaka glavarima svećeničkim i starješinama 
govoreći: “Sagriješih predavši krv nedužnu!” Odgovoriše: “Što se to nas tiče? To je tvoja stvar!” 
I bacivši srebrnjake u Hram, ode te se objesi. 
Glavari svećenički uzeše srebrnjake i rekoše: 
“Nije dopušteno staviti ih u hramsku riznicu jer su krvarina.” Posavjetuju se i kupe za njih lončarovu njivu za ukop stranaca. 
Stoga se ona njiva zove “Krvava njiva” sve do danas. 
Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji: Uzeše trideset srebrnjaka - cijenu Neprocjenjivoga kojega procijeniše sinovi Izraelovi - 
i dadoše ih za njivu lončarovu kako mi naredi Gospodin. 
Dovedoše dakle Isusa pred upravitelja. Upita ga upravitelj: “Ti li si kralj židovski?” On odgovori: “Ti kažeš.” 
I dok su ga glavari svećenički i starješine narodne optuživale, ništa nije odgovarao. 
Tada mu reče Pilat: “Ne čuješ li što sve protiv tebe svjedoče?” 
I ne odgovori mu ni na jednu riječ te se upravitelj silno čudio. 
A o Blagdanu upravitelj je običavao svjetini pustiti jednoga uznika, koga bi već htjeli. 
Tada upravo bijaše u njih poznati uznik zvani Baraba. 
Kad se dakle sabraše, reče im Pilat: “Koga hoćete da vam pustim: Barabu ili Isusa koji se zove Krist?” 
Znao je doista da ga predadoše iz zavisti. 
Dok je sjedio na sudačkoj stolici, poruči nu njegova žena: “Mani se ti onoga pravednika jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega.” 
Međutim, glavari svećenički i starješine nagovore svjetinu da zaište Barabu, a Isus da se pogubi. 
Upita ih dakle upravitelj: “Kojega od ove dvojice hoćete da vam pustim?” A oni rekoše: “Barabu!” 
Kaže im Pilat: “Što dakle da učinim s Isusom koji se zove Krist?” Oni će: “Neka se razapne.” 
A on upita: “A što je zla učinio?” Vikahu još jače: “Neka se razapne!” 
Kad Pilat vidje da ništa ne koristi, nego da biva sve veći metež, uzme vodu i opere ruke pred svjetinom govoreći: “Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite!” 
Sav narod nato odvrati: “Krv njegova na nas i na djecu našu!” 
Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbičevana, preda da se razapne. 
Onda vojnici upraviteljevi uvedoše Isusa u dvor upraviteljev i skupiše oko njega cijelu četu. 
Svukoše ga pa zaogrnuše skrletnim plaštem. 
Spletoše zatim vijenac od trnja i staviše mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajući pred njim koljena, izrugivahu ga: “Zdravo, kralju židovski!” 
Onda pljujući po njemu, uzimahu trsku i udarahu ga njome po glavi. 
Pošto ga izrugaše, svukoše mu plašt, obukoše mu njegove haljine pa ga odvedoše da ga razapnu. 
Izlazeći nađu nekoga čovjeka Cirenca, imenom Šimuna, i prisile ga da mu ponese križ. 
I dođoše na mjesto zvano Golgota, to jest Lubanjsko mjesto, 
dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano. I kad okusi, ne htjede piti. 
A pošto ga razapeše, razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocku. 
I sjedeći ondje, čuvahu ga. 
I staviše mu ponad glave krivicu napisanu: “Ovo je Isus, kralj židovski.” 
Tada razapeše s njime dva razbojnika, jednoga zdesna, drugoga slijeva. 
A prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: 
“Ti koji razvaljuješ Hram i za tri ga dana sagradiš, spasi sam sebe! Ako si Sin Božji, siđi s križa!” 
Slično i glavari svećenički s pismoznancima i starješinama, rugajući se, govorahu: 
“Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov! Neka sada siđe s križa pa ćemo povjerovati u nj! 
Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje! Ta govorio je: 'Sin sam Božji!'” 
Tako ga vrijeđahu i s njim raspeti razbojnici. 
Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji - do ure devete. 
O devetoj uri povika Isus iza glasa: “Eli, Eli, lema sabahtani?” To će reći: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” 
A neki od nazočnih, čuvši to, govorahu: “Ovaj zove Iliju.” 
I odmah pritrča jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, natakne je na trsku i pruži mu piti. 
A ostali rekoše: “Pusti da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi.” 
A Isus opet povika iz glasa i ispusti duh. 
I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše, 
grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše 
te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima. 
A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidješe potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: “Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj.” 
A bijahu ondje i izdaleka promatrahu mnoge žene što su iz Galileje išle za Isusom poslužujući mu; 
među njima Marija Magdalena i Marija, Jakovljeva i Josipova majka, i majka sinova Zebedejevih. 
Uvečer dođe neki bogat čovjek iz Arimateje, imenom Josip, koji i sam bijaše učenik Isusov. 
On pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu se dadne. 
Josip uze tijelo, povi ga u čisto platno 
i položi u svoj novi grob koji bijaše isklesao u stijeni. Dokotrlja velik kamen na grobna vrata i otiđe. 
A bijahu ondje Marija Magdalena i druga Marija: sjedile su nasuprot grobu. 
Sutradan, to jest dan nakon Priprave, sabraše se glavari svećenički i farizeji kod Pilata 
te mu rekoše: “Gospodaru, sjetismo se da onaj varalica još za života kaza: 'Nakon tri dana uskrsnut ću.' 
Zapovjedi dakle da se grob osigura sve do trećega dana da ne bi možda došli njegovi učenici, ukrali ga pa rekli narodu: 'Uskrsnuo je od mrtvih!' I bit će posljednja prijevara gora od prve.” 
Reče im Pilat: “Imate stražu! Idite i osigurajte kako znate!” 
Nato oni odu i osiguraju grob: zapečate kamen i postave stražu.