Evanđelje po Marku.
1.
Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega. 
Pisano je u Izaiji proroku: Evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put. 
Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! 
Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha. 
Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. 
Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom. 
I propovijedao je: “Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. 
Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.” 
Onih dana dođe Isus iz Nazareta galilejskoga i primi u Jordanu krštenje od Ivana. 
I odmah, čim izađe iz vode, ugleda otvorena nebesa i Duha poput goluba gdje silazi na nj, 
a glas se zaori s nebesa: Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina! 
I odmah ga Duh nagna u pustinju. 
I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu. 
A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: 
“Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!” 
I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. 
I reče im Isus: “Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!” 
Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim. 
Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže. 
Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i otiđu za njim. 
I stignu u Kafarnaum. Odmah u subotu uđe on u sinagogu i poče naučavati. 
Bijahu zaneseni njegovim naukom. Ta učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci. 
A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom. On povika: 
“Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!” 
Isus mu zaprijeti: “Umukni i iziđi iz njega!” 
Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega. 
Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: “Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se.” 
I pročulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj. 
I odmah pošto iziđoše iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. 
A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju. 
On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im. 
Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute. 
I sav je grad nagrnuo k vratima. 
I on ozdravi bolesnike - a bijahu mnogi i razne im bolesti - i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali. 
Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. 
Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi. 
Kad ga nađoše, rekoše mu: “Svi te traže.” 
Kaže im: “Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao.” 
I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio. 
I dođe k njemu neki gubavac, klekne i zamoli: “Ako hoćeš, možeš me očistiti!” 
Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: “Hoću, budi čist!” 
I odmah nesta s njega gube i očisti se. 
Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi 
riječima: “Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.” 
Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud.