Marku.
12.
I uze im zboriti u prispodobama: Čovjek vinograd posadi, ogradom ogradi, iskopa tijesak i kulu podiže pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. 
I u svoje vrijeme posla vinogradarima slugu da od njih uzme dio uroda vinogradarskoga. 
A oni ga pograbiše, istukoše i otposlaše praznih ruku. 
I opet posla k njima drugog slugu: i njemu razbiše glavu i izružiše ga. 
Trećega također posla: njega ubiše. Tako i mnoge druge: jedne istukoše, druge pobiše.” 
“Još jednoga imaše, sina ljubljenoga. Njega naposljetku posla k njima misleći: 'Poštovat će sina moga.' 
Ali ti vinogradari među sobom rekoše: 'Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i baština će biti naša.' 
I pograbe ga, ubiju i izbace iz vinograda.” 
“Što li će učiniti gospodar vinograda? Doći će i pobiti te vinogradare i dati vinograd drugima. 
Niste li čitali ovo Pismo: Kamen što ga odbaciše graditelji, postade kamen zaglavni. 
Gospodnje je to djelo - kakvo čudo u očima našim!” 
I tražili su da ga uhvate, ali se pobojaše mnoštva. Razumješe da je protiv njih izrekao prispodobu pa ga ostave i odu. 
I pošalju k njemu neke od farizeja i herodovaca da ga uhvate u riječi. 
Oni dođu i kažu mu: “Učitelju, znamo da si istinit i ne mariš tko je tko jer nisi pristran, nego po istini učiš putu Božjemu. Je li dopušteno dati porez caru ili nije? Da damo ili da ne damo?” 
A on im reče prozirući njihovo licemjerje: “Što me iskušavate? Donesite mi denar da vidim!” 
Oni doniješe. I reče im: “Čija je ovo slika i natpis?” A oni će mu: “Carev.” 
A Isus im reče: “Caru podajte carevo, a Bogu Božje!” I divili su mu se. 
Dođu k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnuća, i upitaju ga: 
“Učitelju, Mojsije nam napisa: Umre li čiji brat i ostavi ženu, a ne ostavi djeteta, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. 
Sedmero braće bijaše. Prvi uze ženu i umrije ne ostavivši poroda. 
I drugi je uze te umrije ne ostavivši poroda. I treći jednako tako. 
I sedmorica ne ostaviše poroda. Najposlije i žena umrije. 
Komu će biti žena o uskrsnuću, kad uskrsnu? Jer sedmorica su je imala za ženu.” 
Reče im Isus: “Niste li u zabludi zbog toga što ne razumijete Pisama ni sile Božje? 
Ta kad od mrtvih ustaju, niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebesima. 
A što se tiče mrtvih, da ustaju, niste li čitali u knjizi Mojsijevoj ono o grmu, kako Mojsiju reče Bog: Ja sam Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev? 
Nije on Bog mrtvih, nego živih. Uvelike se varate.” 
Tada pristupi jedan od pismoznanaca koji je slušao njihovu raspravu. Vidjevši da im je dobro odgovorio, upita ga: “Koja je zapovijed prva od sviju?” 
Isus odgovori: “Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. 
Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!” 
“Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih.” 
Nato će mu pismoznanac: “Dobro, učitelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega. 
Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga - više je nego sve paljenice i žrtve.” 
Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, reče mu: “Nisi daleko od kraljevstva Božjega!” I nitko se više nije usuđivao pitati ga. 
A naučavajući u Hramu, uze Isus govoriti: “Kako pismoznanci kažu da je Krist sin Davidov? 
A sam David reče u Duhu Svetome: Reče Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedni mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!' 
Sam ga David zove Gospodinom. Kako mu je onda sin?” Silan ga je svijet s užitkom slušao. 
A on im u pouci svojoj govoraše: “Čuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, 
prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama; 
proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda!” 
Potom sjede nasuprot riznici te promatraše kako narod baca sitniš u riznicu. Mnogi bogataši bacahu mnogo. 
Dođe i neka siromašna udovica i baci dva novčića, to jest jedan kvadrant. 
Tada dozove svoje učenike i reče im: “Doista, kažem vam, ova je sirota udovica ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu. 
Svi su oni zapravo ubacili od svoga suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak.”