Luki.
17.
I reče svojim učenicima: “Nije moguće da ne dođu sablazni, no jao onome po kom dolaze; 
je li s mlinskim kamenom o vratu strovaljen u more, korisnije mu je, nego da sablazni jednoga od ovih malenih. 
Čuvajte se!” “Pogriješi li tvoj brat, prekori ga; ako se obrati, oprosti mu. 
Pa ako se sedam puta na dan ogriješi o tebe i sedam se puta obrati tebi govoreći: 'Žao mi je!', oprosti mu.” 
Apostoli zamole Gospodina: “Umnoži nam vjeru!” 
Gospodin im odvrati: “Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: 'Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!' I on bi vas poslušao.” 
“Tko će to od vas reći sluzi svomu, oraču ili pastiru, koji se vrati s polja: 'Dođi brzo i sjedni za stol?' 
Neće li mu naprotiv reći: 'Pripravi što ću večerati pa se pripaši i poslužuj mi dok jedem i pijem; potom ćeš ti jesti i piti?' 
Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvršio što mu je naređeno? 
Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: 'Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!'” 
Dok je tako putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje. 
Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko 
i zavape: “Isuse, Učitelju, smiluj nam se!” 
Kad ih Isus ugleda, reče im: “Idite, pokažite se svećenicima!” I dok su išli, očistiše se. 
Jedan od njih vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas. 
Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. 
Nato Isus primijeti: “Zar se ne očistiše desetorica? 
A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?” 
A njemu reče: “Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!” 
Upitaju ga farizeji: “Kad će doći kraljevstvo Božje?” Odgovori im: “Kraljevstvo Božje ne dolazi primjetljivo. 
Niti će se moći kazati: 'Evo ga ovdje!' ili: 'Eno ga ondje!' Ta evo - kraljevstvo je Božje među vama!” 
Zatim reče učenicima: “Doći će dani kad ćete zaželjeti vidjeti i jedan dan Sina Čovječjega, ali ga nećete vidjeti. 
Govorit će vam: 'Eno ga ondje, evo ovdje!' Ne odlazite i ne pomamite se! 
Jer kao što munja sijevne na jednom kraju obzorja i odbljesne na drugom, tako će biti i sa Sinom Čovječjim u Dan njegov. 
No prije treba da on mnogo pretrpi i da ga ovaj naraštaj odbaci.” 
“I kao što bijaše u dane Noine, tako će biti i u dane Sina Čovječjega: 
jeli su, pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju. I dođe potop i sve uništi. 
Slično kao što bijaše u dane Lotove: jeli su, pili, kupovali, prodavali, sadili, gradili. 
A onog dana kad Lot iziđe iz Sodome, zapljušti s neba oganj i sumpor i sve uništi. 
Tako će isto biti u dan kad se Sin Čovječji objavi.” 
“U onaj dan tko bude na krovu, a stvari mu u kući, neka ne siđe da ih uzme. 
I tko bude u polju, neka se ne okreće natrag. Sjetite se žene Lotove! 
Tko god bude nastojao život svoj sačuvati, izgubit će ga; a tko ga izgubi, živa će ga sačuvati.” 
“Kažem vam, one će noći biti dvojica u jednoj postelji: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. 
Dvije će mljeti zajedno: jedna će se uzeti, druga ostaviti.” 
# 
Upitaše ga na to: “Gdje to, Gospodine?” A on im reče: “Gdje bude trupla, ondje će se okupljati i orlovi.”