Poslanica Filipljanima.
1.
Pavao i Timotej, sluge Krista Isusa, svima svetima u Kristu Isusu koji su u Filipima, s nadglednicima i poslužiteljima. 
Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista! 
Zahvaljujem Bogu svomu kad vas se god sjetim. 
Uvijek se u svakoj svojoj molitvi za vas s radošću molim 
zbog vašeg udjela u evanđelju od onoga prvog dana sve do sada - 
uvjeren u ovo: Onaj koji otpoče u vama dobro djelo, dovršit će ga do Dana Krista Isusa. 
I pravo je da tako osjećam o svima vama! Ta ja vas nosim u srcu jer u okovima mojim i u obrani i utvrđivanju evanđelja svi ste vi suzajedničari moje milosti. 
Bog mi je doista svjedok koliko žudim za svima vama srcem Isusa Krista! 
I molim za ovo: da ljubav vaša sve više i više raste u spoznanju i potpunu pronicanju 
te mognete prosuditi što je najbolje da budete čisti i besprijekorni za Dan Kristov, 
puni ploda pravednosti po Isusu Kristu - na slavu i hvalu Božju. 
A hoću da znate, braćo: ovaj se moj udes pače okrenuo u napredovanje evanđelja 
tako da se moji okovi u Kristu razglasiše u svem pretoriju i među svima drugima, 
a većina braće u Gospodinu, ohrabrena mojim okovima, još se više usuđuje neustrašivo zboriti Riječ. 
Neki, istina, propovijedaju Krista iz zavisti i nadmetanja, a neki iz dobre volje: 
ovi iz ljubavi jer znaju da sam ovdje za obranu evanđelja; 
oni pak Krista navješćuju iz suparništva, neiskreno - misleći da će tako otežati nevolju mojih okova. 
Pa što onda? Samo se na svaki način, bilo himbeno, bilo istinito, Krist navješćuje. I tome se radujem, a i radovat ću se. 
Jer znadem: po vašoj molitvi i pomoći Duha Isusa Krista to će mi biti na spasenje, 
kako željno i očekujem i nadam se da se ni zbog čega neću smesti, nego da će se mojom posvemašnjom odvažnošću - kako uvijek tako i sada - Krist uzveličati u mome tijelu, bilo životom, bilo smrću. 
Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak! 
A ako mi živjeti u tijelu omogućuje plodno djelovanje, što da odaberem? Ne znam! 
Pritiješnjen sam od ovoga dvoga: želja mi je otići i s Kristom biti jer to je mnogo, mnogo bolje; 
ali ostati u tijelu potrebnije je poradi vas. 
U to uvjeren, znam da ću ostati i biti uz vas sve, za vaš napredak i na radost vjere, 
da ponos vaš mnome poraste u Kristu Isusu kad opet dođem k vama. 
Samo se ponašajte dostojno evanđelja Kristova, pa - došao ja i vidio vas ili nenazočan slušao što je s vama - da mogu utvrditi kako ste postojani u jednome duhu i jednodušno se zajednički borite za evanđeosku vjeru 
ne plašeći se ni u čemu protivnika. To je njima najava njihove propasti, a vašega spasenja, i to od Boga. 
Jer vama je dana milost: “za Krista”, ne samo u njega vjerovati nego za njega i trpjeti, 
isti boj bijući koji na meni vidjeste i sada o meni čujete.