Psalmi.
44.
Bože, svojim ušima slušasmo, oci nam naši pripovijedaše djelo koje si uèinio u njihovo vrijeme, u staro vrijeme. 
Rukom svojom izgnao si narode, a njih posadio; iskorijenio si plemena, a njih namnožio. 
Jer ne zadobiše zemlje svojim maèem, niti im mišica njihova pomože, nego tvoja desnica i tvoja mišica, i svjetlost lica tvojega, jer ti bijahu omiljeli. 
Bože, care moj, ti si onaj isti, pošlji pomoæ Jakovu! 
S tobom æemo izbosti neprijatelje svoje, i s imenom tvojim izgaziæemo one koji ustaju na nas. 
Jer se ne uzdam u luk svoj, niti æe mi maè moj pomoæi. 
Nego æeš nas ti izbaviti od neprijatelja našijeh, i nenavidnike naše posramiæeš. 
Bogom æemo se hvaliti svaki dan, i ime tvoje slaviæemo dovijeka. 
Ali sad si nas povrgao i posramio, i ne ideš s vojskom našom. 
Obraæaš nas te bježimo ispred neprijatelja, i neprijatelji nas naši haraju. 
Dao si nas kao ovce da nas jedu, i po narodima rasijao si nas. 
U bescjenje si prodao narod svoj, i nijesi mu podigao cijene. 
Dao si nas na potsmijeh susjedima našijem, da nam se rugaju i sramote nas koji žive oko nas. 
Naèinio si od nas prièu u naroda, gledajuæi nas mašu glavom tuðinci. 
Svaki je dan sramota moja preda mnom, i stid je popao lice moje 
Od rijeèi potsmjevaèevih i rugaèevih, i od pogleda neprijateljevih i osvetljivèevih. 
Sve ovo snaðe nas; ali ne zaboravismo tebe, niti prestupismo zavjeta tvojega. 
Ne otstupi natrag srce naše, i stope naše ne zaðoše s puta tvojega. 
Kad si nas bio u zemlji zmajevskoj, i pokrivao nas sjenom smrtnijem, 
Onda da bijasmo zaboravili ime Boga svojega i podigli ruke svoje k Bogu tuðemu, 
Ne bi li Bog iznašao to? Jer on zna tajne u srcu. 
A ubijaju nas za tebe svaki dan; s nama postupaju kao s ovcama klanicama. 
Ustani, što spavaš, Gospode! Probudi se, nemoj odbaciti zasvagda. 
Zašto kriješ lice svoje? zaboravljaš nevolju i muku našu? 
Duša naša pade u prah, tijelo je naše baèeno na zemlju. 
Ustani, pomoæi naša, i izbavi nas radi milosti svoje.