Psalmi.
49.
Slušajte ovo svi narodi, pazite svi koji živite po vasiljenoj, 
Prostaci i gospodo, bogati i siromasi. 
Usta æe moja kazati premudrost, i srce moje reæi æe razum. 
Prignuæu uho svoje k prièi, uz gusle æu otvoriti zagonetku svoju. 
Èega da se bojim u zle dane, kad me zloba mojih neprijatelja opkoli? 
Koji se uzdate u silu svoju, i hvalite se velikijem bogatstvom svojim! 
Èovjek neæe nikako brata osloboditi, neæe dati Bogu otkupa za nj. 
Velik je otkup za dušu, i neæe biti nigda 
Da ko dovijeka živi, i ne vidi groba. 
Svi vide gdje umiru kao i neznalica i bezumnik što ginu, i ostavljaju drugima imanje svoje. 
Oni misle da æe kuæe njihove trajati dovijeka, i stanovi njihovi od koljena na koljeno; imenima svojim zovu zemlje; 
Ali èovjek u èasti neæe dugo ostati, izjednaèiæe se sa stokom, koju kolju. 
Ovaj im se put èini probitaèan, i koji za njima idu, hvale misli njihove; 
Ali æe ih kao ovce zatvoriti u pakao, smrt æe im biti pastir; i ujutru hodiæe po njima pravednici, i oblik njihov zbrisaæe pakao rastavivši ih s naseljem. 
Ali æe Bog dušu moju izbaviti iz ruku paklenih; jer me on prima. 
Ne boj se kad se ko bogati; kad raste slava doma njegova. 
Jer kad umre, neæe ništa ponijeti, niti æe poæi za njim slava njegova. 
Jer dušu njegovu blagosiljaju za života njegova, i slave tebe, što ugaðaš sebi. 
Ali æe on otiæi u stan otaca svojih, gdje svijeta nigda ne vide. 
Èovjek u èasti, ako nije razuman, izjednaèiæe se sa stokom, koju kolju.