Psalmi.
55.
Usliši, Bože, molitvu moju, i nemoj se sakriti od moljenja mojega. 
Pazi, i saslušaj me; cvilim u jadu svom i uzdišem 
Od vike neprijateljske i od dosade bezbožnièke; jer dižu na me zlo, i u gnjevu gone me. 
Srce je moje uzdrktalo u meni, i strah smrtni popade me; 
Strah i trepet doðe na me, i groza poduze me. 
I rekoh: ko bi mi dao krila golubinja? ja bih odleteo i poèinuo; 
Daleko bih pobjegao, i nastanio se u pustinji. 
Pohitao bih da uteèem od vihora i od bure. 
Porazi, Gospode, i razdijeli jezike njihove, jer vidim nasilje i svaðu u gradu; 
Danju i noæu to hodi po zidovima njegovijem; zloèinstvo je i muka posred njega. 
Usred njega je pogibao, s ulice njegove ne odlazi prijevara i lukavstvo. 
Jer ne ruži me neprijatelj moj, to bih podnio; ne ustaje na me javni nenavidnik, od njega bih se sakrio. 
Nego ti koji si mi bio to što ja sam, drug moj i znanac moj. 
S kojim mi bješe radost dijeliti tajnu, i u dom Božji hodih kroz sabor narodni. 
Neka ih ugrabi smrt, neka živi siðu u pakao, jer je zloèinstvo u stanu njihovu i u njima. 
Ja Boga prizivljem, i Gospod æe me spasti. 
Veèerom i jutrom i u podne tužim i uzdišem, i èuæe glas moj; 
Uèiniæe, te æe duša moja biti mirna od onijeh koji napadaju na me, jer ih mnogo imam. 
Da usliši, i ukroti ih Bog, koji živi od vijeka; jer se ne mijenjaju i ne boje se Boga. 
Dižu ruke svoje na one koji su s njima u miru, i raskidaju svoju družbu. 
Usta su im meka kao maslo, a na srcu im je rat. Rijeèi su im blaže od ulja, ali su goli maèevi. 
Stavi na Gospoda breme svoje, i on æe te potkrijepiti. Neæe dati dovijeka pravedniku da posrne. 
Ti æeš ih, Bože, svaliti u jamu pogibli; krvopije i lukavi neæe sastaviti polovine dana svojih. A ja se u tebe uzdam.