Psalmi.
68.
Ustaæe Bog, i rasuæe se neprijatelji njegovi, i pobjeæi æe od lica njegova koji mrze na nj. 
Ti æeš ih razagnati kao dim što se razgoni; kao što se vosak topi od ognja, tako æe bezbožnici izginuti od lica Božijega. 
A pravednici æe se veseliti, radovaæe se pred Bogom, i slaviti u radosti. 
Pojte Bogu, popijevajte imenu njegovu; ravnite put onome što ide preko pustinje; Gospod mu je ime, radujte mu se. 
Otac je sirotama i sudija udovicama Bog u svetome stanu svom. 
Bog samcima daje zadrugu, sužnje izvodi na mjesta obilna, a nepokorni žive gdje je suša. 
Bože! kad si išao pred narodom svojim, kad si išao preko pustinje, 
Zemlja se tresijaše, i nebo se rastapaše od lica Božijega, i ovaj Sinaj od lica Boga, Boga Izrailjeva. 
Blagodatni si dažd izlivao, Bože, i kad iznemagaše dostojanje tvoje, ti si ga krijepio. 
Stado tvoje življaše ondje; po dobroti svojoj, Bože, ti si gotovio hranu jadnome. 
Gospod daje rijeè; glasnika veliko je mnoštvo. 
Carevi nad vojskama bježe, bježe, a koja sjedi doma, dijeli plijen. 
Smirivši se u svojim krajevima, vi ste kao golubica, kojoj su krila posrebrena a perje joj se zlatni. 
Kad je svemoguæi rasipao careve na ovoj zemlji, ona se blistaše kao snijeg na Selmonu. 
Gora je Vasanska gora Božija; gora je Vasanska gora humovita. 
Zašto gledate zavidljivo, gore humovite? Evo gora, na kojoj omilje Bogu živjeti, i na kojoj æe Gospod živjeti dovijeka. 
Kola Božijih ima sila, tisuæe tisuæa. Meðu njima je Gospod, Sinaj u svetinji. 
Ti si izašao na visinu, doveo si roblje, primio darove za ljude, a i za one koji se protive da ovdje nastavaš, Gospode Bože! 
Blagosloven Gospod svaki dan! Ako nas ko pretovara, Bog nam pomaže. 
Ovaj je Bog naš Bog spasitelj, u vlasti su Gospodu vrata smrtna. 
Gospod satire glavu neprijateljima svojim i vlasato tjeme onoga koji ostaje u bezakonju svojem. 
Reèe Gospod: od Vasana æu dovesti, dovešæu iz dubine morske, 
Da ti ogrezne noga u krvi neprijateljskoj i jezik pasa tvojih da je liže. 
Vidješe kako ideš, Bože, kako sveto ide Bog moj, car moj. 
Naprijed iðahu pjevaèi, za njima sviraèi sred djevojaka s bubnjima: 
“Na saboru blagosiljajte Gospoda Boga, koji ste iz izvora Izrailjeva!” 
Ondje mladi Venijamin, starješina njihov; knezovi Judini, vladaoci njihovi; knezovi Zavulonovi, knezovi Neftalimovi. 
Bog tvoj darovao ti je silu. Utvrdi, Bože, ovo što si uèinio za nas! 
U crkvi tvojoj, u Jerusalimu, carevi æe prinositi dare. 
Ukroti zvijer u ritu, kod volova s teocima naroda, da bi popadali pred tobom sa šipkama srebra; raspi narode koji žele bojeve. 
Doæi æe vlastela iz Misira, Etiopija æe pružiti ruke svoje k Bogu. 
Carstva zemaljska, pojte Bogu, popijevajte Gospodu, 
Koji sjedi na nebesima nebesa iskonskih. Evo grmi glasom jakim. 
Dajte slavu Bogu; velièanstvo je njegovo nad Izrailjem i sila njegova na oblacima. 
Divan si, Bože, u svetinji svojoj! Bog Izrailjev daje silu i krjepost narodu. Blagosloven Bog!