Psalmi.
77.
Glas moj ide k Bogu, i ja prizivljem njega; glas moj ide k Bogu, i on æe me uslišiti. 
U dan tuge svoje tražih Gospoda; noæu je ruka moja podignuta, i ne spušta se; duša moja neæe da se utješi. 
Pominjem Boga, i uzdišem; razmišljam, i trne duh moj. 
Držim oèi svoje da su budne; klonuo sam, i ne mogu govoriti. 
Prebrajam stare dane i godine od vijekova. 
Opominjem se pjesama svojih noæu; razgovaram se sa srcem svojim, i ispitujem duh svoj: 
“Zar æe se dovijeka gnjeviti na nas Gospod, i neæe više ljubiti? 
Zar je zasvagda prestala milost njegova, i rijeè se prekinula od koljena na koljeno? 
Zar je zaboravio milostiv biti i u gnjevu zatvorio milosrðe svoje?” 
I rekoh: žalosna je za mene ova promjena desnice višnjega. 
Pamtim djela Gospodnja; pamtim preðašnje èudo tvoje. 
Mislio sam o svijem djelima tvojim, razmišljao o radnji tvojoj; 
Bože! put je tvoj svet; koji je Bog tako velik kao Bog naš? 
Ti si Bog, koji si èinio èudesa, pokazivao silu svoju meðu narodima; 
Mišicom si odbranio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josifove. 
Vidješe te vode, Bože, vidješe te vode, i ustreptaše, i bezdane se zadrmaše. 
Iz oblaka lijaše voda, oblaci davahu glas, i strijele tvoje leæahu. 
Grmljahu gromovi tvoji po nebu; munje tvoje sijevahu po vasiljenoj, zemlja se tresijaše i njihaše. 
Po moru bijaše put tvoj, i staze tvoje po velikoj vodi, i trag tvoj ne poznavaše se. 
Vodio si narod svoj kao ovce rukom Mojsijevom i Aronovom.