Psalmi.
78.
Èuj, narode moj, nauk moj, prigni uho svoje k rijeèima usta mojih. 
Otvoram za prièu usta svoja, kazaæu stare pripovijetke. 
Što slušasmo i doznasmo, i što nam kazivaše oci naši, 
Neæemo zatajiti od djece njihove, naraštaju poznom javiæemo slavu Gospodnju i silu njegovu i èudesa koja je uèinio. 
Svjedoèanstvo podiže u Jakovu, i u Izrailju postavi zakon, koji dade ocima našim da ga predadu djeci svojoj; 
Da bi znao potonji naraštaj, djeca koja æe se roditi, pa i oni da bi kazivali svojoj djeci 
Da polažu na Boga nadanje svoje, i ne zaboravljaju djela Božijih, i zapovijesti njegove da drže; 
I da ne budu kao oci njihovi, rod nevaljao i uporan, rod koji ne bješe tvrd srcem svojim, niti vjeran Bogu duhom svojim. 
Sinovi Jefremovi naoružani, koji strijeljaju iz luka, vratiše se natrag, kad bijaše boj. 
Ne saèuvaše zavjeta Božijega, i po zakonu njegovu ne htješe hoditi. 
Zaboraviše djela njegova, i èudesa, koja im je pokazao, 
Kako pred ocima njihovijem uèini èudesa u zemlji Misirskoj, na polju Soanu; 
Razdvoji more, i provede ih, od vode naèini zid; 
I vodi ih danju oblakom, i svu noæ svijetlijem ognjem; 
Raskida stijene u pustinji, i poji ih kao iz velike bezdane; 
Izvodi potoke iz kamena, i vodi vodu rijekama. 
Ali oni još jednako griješiše njemu, i gnjeviše višnjega u pustinji. 
I kušaše Boga u srcu svom, ištuæi jela po volji svojoj, 
I vikaše na Boga, i rekoše: “može li Bog zgotoviti trpezu u pustinji? 
Evo! on udari u kamen, i poteèe voda, i rijeke ustadoše; može li i hljeba dati? hoæe li i mesa postaviti narodu svojemu?” 
Gospod èu i razljuti se, i oganj se razgorje na Jakova, i gnjev se podiže na Izrailja. 
Jer ne vjerovaše Bogu i ne uzdaše se u pomoæ njegovu. 
Tada zapovjedi oblacima odozgo, i otvori vrata nebeska, 
I pusti, te im podaždje mana za jelo, i hljeb nebeski dade im. 
Hljeba anðelskoga jeðaše èovjek; posla im jela do sitosti. 
Pusti nebom ustoku, i navede silom svojom jug; 
I kao prahom zasu ih mesom, i kao pijeskom morskim pticama krilatim; 
Pobaca ih sred okola njihova, oko šatora njihovijeh. 
I najedoše se i dade im što su željeli. 
Ali ih još i ne proðe želja, još bješe jelo u ustima njihovijem, 
Gnjev se Božji podiže na njih i pomori najjaèe meðu njima, i mladiæe u Izrailju pobi. 
Preko svega toga još griješiše, i ne vjerovaše èudesima njegovijem. 
I pusti, te dani njihovi prolaziše uzalud, i godine njihove u strahu. 
Kad ih ubijaše, onda pritjecahu k njemu, i obraæahu se i iskahu Boga; 
I pominjahu da je Bog obrana njihova, i višnji izbavitelj njihov. 
Laskahu mu ustima svojima, i jezikom svojim lagahu mu. 
A srce njihovo ne bješe njemu vjerno, i ne bijahu tvrdi u zavjetu njegovu. 
Ali on bješe milostiv, i pokrivaše grijeh, i ne pomori ih, èesto ustavljaše gnjev svoj, i ne podizaše sve jarosti svoje. 
Opominjaše se da su tijelo, vjetar, koji prolazi i ne vraæa se. 
Koliko ga puta rasrdiše u pustinji, i uvrijediše u zemlji gdje se ne živi! 
Sve nanovo kušaše Boga, i sveca Izrailjeva dražiše. 
Ne sjeæaše se ruke njegove i dana, u koji ih izbavi iz nevolje, 
U koji uèini u Misiru znake svoje i èudesa svoja na polju Soanu; 
I provrže u krv rijeke njihove i potoke njihove, da ne mogoše piti. 
Posla na njih bubine da ih kolju, i žabe da ih more. 
Ljetinu njihovu dade crvu, i muku njihovu skakavcima. 
Vinograde njihove pobi gradom, i smokve njihove slanom. 
Gradu predade stoku njihovu, i stada njihova munji. 
Posla na njih ognjeni gnjev svoj, jarost, srdnju i mržnju, èetu zlijeh anðela. 
Ravni stazu gnjevu svojemu, ne èuva duša njihovijeh od smrti, i život njihov predade pomoru. 
Pobi sve prvence u Misiru, prvi porod po kolibama Hamovijem. 
I povede narod svoj kao ovce, i vodi ih kao stado preko pustinje. 
Vodi ih pouzdano, i oni se ne bojaše, a neprijatelje njihove zatrpa more. 
I dovede ih na mjesto svetinje svoje, na ovu goru, koju zadobi desnica njegova. 
Odagna ispred lica njihova narode; ždrijebom razdijeli njihovo dostojanje, i po šatorima njihovijem naseli koljena Izrailjeva. 
Ali oni kušaše i srdiše Boga višnjega i uredaba njegovijeh ne saèuvaše. 
Odustaše i odvrgoše se, kao i oci njihovi, slagaše kao rðav luk. 
Uvrijediše ga visinama svojim, i idolima svojim razdražiše ga. 
Bog èu i razgnjevi se i rasrdi se na Izrailja veoma. 
Ostavi naselje svoje u Silomu, šator, u kojem življaše s ljudma. 
I opravi u ropstvo slavu svoju, i krasotu svoju u ruke neprijateljeve. 
I predade maèu narod svoj, i na dostojanje svoje zaplamtje se. 
Mladiæe njegove jede oganj, i djevojkama njegovijem ne pjevaše svatovskih pjesama; 
Sveštenici njegovi padaše od maèa, i udovice njegove ne plakaše. 
Najposlije kao iza sna probudi se Gospod, prenu se kao junak kad se napije vina. 
I pobi neprijatelje svoje s leða, vjeènoj sramoti predade ih. 
I ne htje šatora Josifova, i koljena Jefremova ne izabra. 
Nego izabra koljeno Judino, goru Sion, koja mu omilje. 
I sagradi svetinju svoju kao gornje svoje stanove, i kao zemlju utvrdi je dovijeka. 
I izabra Davida slugu svojega, i uze ga od torova ovèijih, 
I od dojilica dovede ga da pase narod njegov, Jakova, i našljedstvo njegovo, Izrailja. 
I on ih pase èistijem srcem, i vodi ih mudrijem rukama.