Psalmi.
102.
Gospode! èuj molitvu moju, i vika moja nek izaðe preda te. 
Nemoj odvratiti lica svojega od mene; u dan kad sam u nevolji prigni k meni uho svoje, u dan kad te prizivam, pohitaj, usliši me. 
Jer proðoše kao dim dani moji, kosti moje kao topionica ogorješe. 
Pokošeno je kao trava i posahlo srce moje, da zaboravih jesti hljeb svoj. 
Od uzdisanja mojega prionu kost moja za meso moje. 
Postadoh kao gem u pustinji; ja sam kao sova na zidinama. 
Ne spavam, i sjedim kao ptica bez druga na krovu. 
Svaki dan ruže me neprijatelji moji, i koji su se pomamili na mene, mnom se uklinju. 
Jedem pepeo kao hljeb, i piæe svoje rastvaram suzama 
Od gnjeva tvojega i srdnje tvoje; jer podigavši me bacio si me. 
Dani su moji kao sjen, koji prolazi, i ja kao trava osuših se. 
A ti, Gospode, ostaješ dovijeka, i spomen tvoj od koljena do koljena. 
Ti æeš ustati, smilovaæeš se na Sion, jer je vrijeme smilovati se na nj, jer je došlo vrijeme; 
Jer slugama tvojim omilje i kamenje njegovo, i prah njegov žale. 
Tada æe se neznabošci bojati imena Gospodnjega, i svi carevi zemaljski slave njegove; 
Jer æe Gospod sazidati Sion, i javiti se u slavi svojoj; 
Pogledaæe na molitvu onijeh koji nemaju pomoæi, i neæe se oglušiti molbe njihove. 
Napisaæe se ovo potonjemu rodu, i narod nanovo stvoren hvaliæe Gospoda, 
Što je prinikao sa svete visine svoje, Gospod pogledao s neba na zemlju, 
Da èuje uzdisanje sužnjevo, i odriješi sinove smrtne; 
Da bi kazivali na Sionu ime Gospodnje i hvalu njegovu u Jerusalimu, 
Kad se skupe narodi i carstva da služe Gospodu. 
Strošio je na putu krjepost moju, skratio dane moje. 
Rekoh: Bože moj! nemoj me uzeti u polovini dana mojih. Tvoje su godine od koljena do koljena. 
Davno si postavio zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih. 
To æe proæi, a ti æeš ostati; sve æe to kao haljina ovetšati, kao haljinu promijeniæeš ih i promijeniæe se. 
Ali ti si taj isti i godine tvoje neæe isteæi. 
Sinovi æe sluga tvojih živjeti, i sjeme æe se njihovo utvrditi pred licem tvojim.