Psalmi.
106.
Hvalite Gospoda, jer je dobar, jer je dovijeka milost njegova. 
Ko æe iskazati silu Gospodnju? isprièati svu slavu njegovu? 
Blago onima koji drže istinu i tvore pravo svagda! 
Opomeni me se, Gospode, po svojoj milosti k narodu svojemu; pohodi me pomoæu svojom, 
Da bih vidio u dobru izbrane tvoje, veselio se u veselju naroda tvojega, hvalio se zajedno s našljedstvom tvojim. 
Zgriješismo s ocima svojim, postasmo krivci, bezakonici. 
Oci naši u Misiru ne razumješe èudesa tvojih, ne opominjaše se velikih milosti tvojih, i vikaše kraj mora, kraj Crvenoga Mora. 
Ali im on pomože imena svojega radi, da bi pokazao silu svoju. 
Zaprijeti Crvenom Moru, i presahnu; i prevede ih preko bezdane kao preko pustinje; 
I saèuva ih od ruke nenavidnikove, i izbavi ih iz ruke neprijateljeve. 
Pokri voda neprijatelje njihove, nijedan od njih ne osta. 
Tada vjerovaše rijeèima njegovijem, i pjevaše mu hvalu. 
Ali brzo zaboraviše djela njegova, i ne poèekaše volje njegove. 
Polakomiše se u pustinji, i stadoše kušati Boga u zemlji gdje se ne živi. 
On ispuni molbu njihovu, ali posla pogibao na dušu njihovu. 
Pozavidješe Mojsiju i Aronu, kojega bješe Gospod osvetio. 
Rasjede se zemlja, i proždrije Datana i zatrpa èetu Avironovu. 
I spali oganj èetu njihovu, i plamen sažeže bezbožnike. 
Naèiniše tele kod Horiva, i klanjahu se kipu. 
Mijenjahu slavu svoju na priliku vola, koji jede travu. 
Zaboraviše Boga, spasitelja svojega, koji je uèinio velika djela u Misiru, 
Divna u zemlji Hamovoj, strašna na Crvenom Moru. 
I šæaše ih istrijebiti, da Mojsije izbranik njegov ne stade kao u rasjelini pred njim, i ne odvrati jarost njegovu da ih ne istrijebi. 
Poslije ne mariše za zemlju željenu, ne vjerovaše rijeèi njegovoj. 
Pobuniše se u šatorima svojim, ne slušaše glasa Gospodnjega. 
I on podiže ruku svoju na njih, da ih pobije u pustinji, 
Da pobije pleme njihovo meðu narodima, i rasije ih po zemljama. 
I pristaše za Velfegorom, i jedoše prineseno na žrtvu mrtvima. 
I rasrdiše Boga djelima svojim, i udari u njih pogibao. 
I ustade Fines, i umilostivi, i prestade pogibao. 
I to mu se primi u pravdu, od koljena do koljena dovijeka. 
I razgnjeviše Boga na vodi Merivi, i Mojsije postrada njih radi; 
Jer dotužiše duhu njegovu, i pogriješi ustima svojima. 
Ne istrijebiše naroda, za koje im je Gospod rekao; 
Nego se pomiješaše s neznabošcima, i nauèiše djela njihova. 
Stadoše služiti idolima njihovijem, i oni im biše zamka. 
Sinove svoje i kæeri svoje prinosiše na žrtvu ðavolima. 
Prolivaše krv pravu, krv sinova svojih i kæeri svojih, koje prinošahu na žrtvu idolima Hananskim, i oskvrni se zemlja krvnijem djelima. 
Oskvrniše sebe djelima svojim, i èiniše preljubu postupanjem svojim. 
I planu gnjev Gospodnji na narod njegov, i omrznu mu dio njegov. 
I predade ih u ruke neznabožaèke, i nenavidnici njihovi stadoše gospodariti nad njima. 
Dosaðivaše im neprijatelji njihovi, i oni biše pokoreni pod vlast njihovu. 
Mnogo ih je puta izbavljao, ali ga oni srdiše namjerama svojim, i biše poništeni za bezakonje svoje. 
Ali on pogleda na nevolju njihovu, èuvši tužnjavu njihovu, 
I opomenu se zavjeta svojega s njima, i pokaja se po velikoj milosti svojoj; 
I uèini, te ih stadoše žaliti svi koji ih bjehu zarobili. 
Spasi nas, Gospode Bože naš, i pokupi nas iz neznabožaca, da slavimo sveto ime tvoje, da se hvalimo tvojom slavom! 
Blagosloven Gospod Bog Izrailjev od vijeka i do vijeka! I sav narod neka kaže: amin! Aliluja!