Poslovice.
4.
Slušajte, djeco, nastavu oèinu, i pazite da biste poznali mudrost. 
Jer vam dobru nauku dajem, ne ostavljajte zakona mojega. 
Kad bijah sin u oca svojega mlad, i jedinac u matere svoje, 
On me uèaše i govoraše mi: neka primi srce tvoje rijeèi moje, drži zapovijesti moje i biæeš živ. 
Pribavi mudrost, pribavi razum; ne zaboravljaj i ne otstupaj od rijeèi usta mojih. 
Nemoj je ostaviti, i èuvaæe te, ljubi je, i hraniæe te. 
Mudrost je glavno; pribavi mudrost, i za sve imanje svoje pribavi razum. 
Podiži je i ona æe te uzvisiti, proslaviæe te kad je zagrliš. 
Metnuæe ti na glavu vijenac od milina, krasnu krunu daæe ti. 
Slušaj, sine moj, i primi rijeèi moje, i umnožiæe ti se godine životu. 
Uèim te putu mudrosti, vodim te stazama pravijem. 
Kad ushodiš, neæe se stezati koraci tvoji, i ako potrèiš neæeš se spotaknuti. 
Drži se nastave i ne puštaj, èuvaj je, jer ti je život. 
Ne idi na stazu bezbožnièku i putem nevaljalijeh ljudi ne stupaj. 
Ostavi ga, ne hodi po njemu, ukloni se od njega i mini ga. 
Jer ne spavaju ako ne uèine zla, i ne dolazi im san ako koga ne obore. 
Jer jedu hljeb bezbožnosti i piju vino nasilja. 
A put je pravednièki kao svijetlo vidjelo, koje sve veæma svijetli dok ne bude pravi dan. 
A put je bezbožnièki kao mrak, ne znaju na što æe se spotaknuti. 
Sine moj, slušaj rijeèi moje, prigni uho svoje besjedi mojoj. 
Da ti ne odlaze iz oèiju; èuvaj ih usred srca svojega. 
Jer su život onima koji ih nalaze i zdravlje svemu tijelu njihovu. 
Svrh svega što se èuva èuvaj srce svoje, jer iz njega izlazi život. 
Ukloni od usta svojih opaèinu i od usana svojih nevaljalstvo udalji. 
Oèi tvoje neka gledaju upravo i vjeðe tvoje neka se upravljaju pravo pred tobom. 
Mjeri stazu nogama svojim, i svi putovi tvoji neka su poravnjeni. 
Ne svræi ni nadesno ni nalijevo, odvraæaj nogu svoju oda zla.