Poslovice.
12.
Ko ljubi nastavu, ljubi znanje; a ko mrzi na ukor, ostaje lud. 
Dobar èovjek dobija ljubav od Gospoda, a èovjeka zlikovca osuðuje. 
Neæe se èovjek utvrditi bezbožnošæu, a korijen pravednijeh neæe se pomaæi. 
Vrijedna je žena vijenac mužu svojemu; a koja ga sramoti, ona mu je kao trulež u kostima. 
Misli su pravednijeh prave, a savjeti bezbožnijeh prijevara. 
Rijeèi bezbožnijeh vrebaju krv, a pravedne izbavljaju usta njihova. 
Obaraju se bezbožni da ih nema, a dom pravednijeh ostaje. 
Prema razumu svom hvali se èovjek; a ko je opaka srca, prezreæe se. 
Ko se snebiva, a ima slugu, bolji je od onoga koji se velièa a hljeba nema. 
Pravednik se brine za život svojega živinèeta, a u bezbožnika je srce nemilostivo. 
Ko radi svoju zemlju, biæe sit hljeba; a ko ide za besposlicama, bezuman je. 
Bezbožnik želi obranu oda zla, ali korijen pravednijeh daje je. 
Zlome je zamka u grijehu usana njegovijeh, a pravednik izlazi iz tjeskobe. 
Od ploda usta svojih siti se èovjek dobra, i platu za djela svoja prima èovjek. 
Bezumniku se èini prav put njegov; ali ko sluša savjet, mudar je. 
Gnjev bezumnikov odmah se pozna, ali pametni pokriva sramotu. 
Ko govori istinu, javlja što je pravo, a lažni svjedok prijevaru. 
Ima ko govori kao da maè probada, a jezik je mudrijeh lijek. 
Istinita usta stoje tvrdo dovijeka, a jezik lažljivi za èas. 
Koji zlo misle, prijevara im je u srcu, a radost je onima koji svjetuju na mir. 
Nikaka nesreæa neæe zadesiti pravednika, a bezbožnici æe se napuniti zla. 
Mrske su Gospodu lažljive usne; a koji rade vjerno, mili su mu. 
Pametan èovjek pokriva znanje, a srce bezumnijeh razglašuje bezumlje. 
Ruka radljiva gospodariæe, a lijena æe davati danak. 
Briga u srcu èovjeèijem obara; a dobra rijeè razveseljava. 
Pravedniku je bolje nego bližnjemu njegovu; a bezbožnike zavodi put njihov. 
Ljenivac neæe peæi lova svoga, a u vrijedna je èovjeka dobro dragocjeno. 
Na putu pravde život je, i kuda ide staza njezina nema smrti.