Poslovice.
13.
Mudar sin sluša nastavu oca svojega; a potsmjevaè ne sluša ukora. 
Od ploda usta svojih svaki æe jesti dobro, a duša nevaljalijeh ljudi nasilje. 
Ko èuva usta svoja, èuva svoju dušu; ko razvaljuje usne, propada. 
Željna je duša ljenivèeva, ali nema ništa; a duša vrijednijeh ljudi obogatiæe se. 
Na lažnu rijeè mrzi pravednik; a bezbožnik se mrazi i sramoti. 
Pravda èuva onoga koji hodi bezazleno; a bezbožnost obara grješnika. 
Ima ko se gradi bogat a nema ništa, i ko se gradi siromah a ima veliko blago. 
Otkup je za život èovjeku bogatstvo njegovo, a siromah ne sluša prijetnje. 
Vidjelo pravednièko svijetli se, a žižak bezbožnièki ugasiæe se. 
Od oholosti biva samo svaða, a koji primaju svjet, u njih je mudrost. 
Blago koje se taštinom teèe umaljava se, a ko sabira rukom, umnožava. 
Dugo nadanje mori srce, i želja je ispunjena drvo životno. 
Ko prezire rijeè sam sebi udi; a ko se boji zapovijesti, platiæe mu se. 
Nauka je mudroga izvor životni da se saèuva prugala smrtnijeh. 
Dobar razum daje ljubav, a put je bezakonièki hrapav. 
Svaki pametan èovjek radi s razumom, a bezuman raznosi bezumlje. 
Glasnik bezbožan pada u zlo, a vjeran je poslanik lijek. 
Siromaštvo i sramota doæi æe na onoga koji odbacuje nastavu; a ko èuva karanje, proslaviæe se. 
Ispunjena je želja slast duši, a bezumnima je mrsko otstupiti oda zla. 
Ko hodi s mudrima postaje mudar, a ko se druži s bezumnicima postaje gori. 
Grješnike goni zlo, a pravednicima se vraæa dobro. 
Dobar èovjek ostavlja našljedstvo sinovima sinova svojih, a grješnikovo imanje èuva se pravedniku. 
Izobila hrane ima na njivi siromaškoj, a ima ko propada sa zle uprave. 
Ko žali prut, mrzi na sina svojega; a ko ga ljubi, kara ga za vremena. 
Pravednik jede, i sita mu je duša; a trbuh bezbožnicima nema dosta.