Poslovice.
14.
Mudra žena zida kuæu svoju, a luda svojim rukama raskopava. 
Ko hodi pravo, boji se Gospoda; a ko je opak na svojim putovima, prezire ga. 
U ustima je bezbožnikovijem prut oholosti, a mudre èuvaju usta njihova. 
Gdje nema volova, èiste su jasle; a obilata je ljetina od sile volovske. 
Istinit svjedok ne laže, a lažan svjedok govori laž. 
Potsmjevaè traži mudrost, i ne nahodi je; a razumnomu je znanje lako naæi. 
Idi od èovjeka bezumna, jer neæeš èuti pametne rijeèi. 
Mudrost je pametnoga da pazi na put svoj, a bezumlje je bezumnijeh prijevara. 
Bezumnima je šala grijeh, a meðu pravednima je dobra volja. 
Srce svaèije zna jad duše svoje; i u veselje njegovo ne miješa se drugi. 
Dom bezbožnièki raskopaæe se, a koliba pravednijeh cvjetaæe. 
Neki se put èini èovjeku prav, a kraj mu je put k smrti. 
I od smijeha boli srce, i veselju kraj biva žalost. 
Putova svojih nasitiæe se ko je izopaèena srca, ali ga se kloni èovjek dobar. 
Lud vjeruje svašta, a pametan pazi na svoje korake. 
Mudar se boji i uklanja se od zla, a bezuman navire i slobodan je. 
Nagao èovjek èini bezumlje, a pakostan je èovjek mrzak. 
Ludi našljeðuje bezumlje, a razboriti vjenèava se znanjem. 
Klanjaju se zli pred dobrima i bezbožni na vratima pravednoga. 
Ubogi je mrzak i prijatelju svom, a bogati imaju mnogo prijatelja. 
Ko prezire bližnjega svojega griješi; a ko je milostiv ubogima, blago njemu. 
Koji smišljaju zlo, ne lutaju li? a milost i vjera biæe onima koji smišljaju dobro. 
U svakom trudu ima dobitka, a govor usnama samo je siromaštvo. 
Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo, a bezumlje bezumnijeh ostaje bezumlje. 
Istinit svjedok izbavlja duše, a lažan govori prijevaru. 
U strahu je Gospodnjem jako pouzdanje, i sinovima je utoèište. 
Strah je Gospodnji izvor životu da se èovjek saèuva od prugala smrtnijeh. 
U mnoštvu je naroda slava caru; a kad nestaje naroda, propast je vladaocu. 
Ko je spor na gnjev, velika je razuma; a ko je nagao pokazuje ludost. 
Život je tijelu srce zdravo, a zavist je trulež u kostima. 
Ko èini krivo ubogome, sramoti stvoritelja njegova; a poštuje ga ko je milostiv siromahu. 
Za zlo svoje povrgnuæe se bezbožnik, a pravednik nada se i na smrti. 
Mudrost poèiva u srcu razumna èovjeka, a što je u bezumnima poznaje se. 
Pravda podiže narod, a grijeh je sramota narodima. 
Mio je caru razuman sluga, ali na sramotna gnjevi se.