Poslovice.
15.
Odgovor blag utišava gnjev, a rijeè prijeka podiže srdnju. 
Jezik mudrijeh ljudi ukrašava znanje, a usta bezumnijeh prosipaju bezumlje. 
Oèi su Gospodnje na svakom mjestu gledajuæi zle i dobre. 
Zdrav je jezik drvo životno, a opaèina s njega kršenje od vjetra. 
Lud se ruga nastavom oca svojega; a ko prima ukor, biva pametan. 
U kuæi pravednikovoj ima mnogo blaga; a u dohotku je bezbožnikovu rasap. 
Usne mudrijeh ljudi siju znanje, a srce bezumnièko ne èini tako. 
Žrtva je bezbožnièka gad Gospodu, a molitva pravednijeh ugodna mu je. 
Gad je Gospodu put bezbožnikov; a ko ide za pravdom, njega ljubi. 
Karanje je zlo onome ko ostavlja put; koji mrzi na ukor, umrijeæe. 
Pakao je i pogibao pred Gospodom, akamoli srca sinova èovjeèijih. 
Potsmjevaè ne ljubi onoga ko ga kori, niti ide k mudrima. 
Veselo srce veseli lice, a žalost u srcu obara duh. 
Srce razumno traži znanje, a usta bezumnijeh ljudi naslaðuju se bezumljem. 
Svi su dani nevoljnikovi zli; a ko je vesela srca, na gozbi je jednako. 
Bolje je malo sa strahom Gospodnjim nego veliko blago s nemirom. 
Bolje je jelo od zelja gdje je ljubav nego od vola ugojena gdje je mržnja. 
Èovjek gnjevljiv zameæe raspru; a ko je spor na gnjev, utišava svaðu. 
Put je lijenoga kao ograda od trnja, a staza je pravednijeh nasuta. 
Mudar je sin radost ocu, a èovjek bezuman prezire mater svoju. 
Bezumlje je radost bezumniku, a razuman èovjek hodi pravo. 
Namjere se rasipaju kad nema savjeta, a tvrdo stoje gdje je mnogo savjetnika. 
Raduje se èovjek odgovorom usta svojih, i rijeè u vrijeme kako je dobra! 
Put k životu ide gore razumnome da se saèuva od pakla ozdo. 
Gospod raskopava kuæu ponositima, a meðu udovici utvrðuje. 
Mrske su Gospodu misli zle, a besjede èistijeh mile su. 
Lakomac zatire svoju kuæu, a ko mrzi na poklone živ æe biti. 
Srce pravednikovo premišlja šta æe govoriti, a usta bezbožnièka rigaju zlo. 
Daleko je Gospod od bezbožnijeh, a molitvu pravednijeh èuje. 
Vid oèinji veseli srce, dobar glas goji kosti. 
Uho koje sluša karanje životno nastavaæe meðu mudrima. 
Ko odbacuje nastavu, ne mari za dušu svoju; a ko sluša karanje, biva razuman. 
Strah je Gospodnji nastava k mudrosti, i prije slave ide smjernost.