Poslovice. 16. Èovjek sprema srce, ali je od Gospoda što æe jezik govoriti. Èovjeku se svi putovi njegovi èine èisti, ali Gospod ispituje duhove. Ostavi na Gospoda djela svoja, i biæe tvrde namjere tvoje. Gospod je stvorio sve sam za se, i bezbožnika za zli dan. Mrzak je Gospodu ko je god ponosita srca, i neæe ostati bez kara ako æe i druge uzeti u pomoæ. Milošæu i istinom oèišæa se bezakonje, i strahom Gospodnjim uklanja se èovjek oda zla. Kad su èiji putovi mili Gospodu, miri s njim i neprijatelje njegove. Bolje je malo s pravdom nego mnogo dohodaka s nepravdom. Srce èovjeèije izmišlja sebi put, ali Gospod upravlja korake njegove. Proroštvo je na usnama carevijem, u sudu neæe pogriješiti usta njegova. Mjerila i potezi pravi od Gospoda su, i sve kamenje u tobocu njegovo je djelo. Gadno je carevima èiniti nepravdu, jer se pravdom utvrðuje prijesto. Mile su carevima usne pravedne, i oni ljube onoga koji govori pravo. Gnjev je carev glasnik smrtni, ali mudar èovjek ublažiæe ga. U veselu je licu carevu život, i ljubav je njegova kao oblak s poznijem daždem. Koliko je bolje teæi mudrost nego zlato! i teæi razum koliko je ljepše nego srebro! Put je pravednijeh uklanjanje oda zla; èuva dušu svoju ko pazi na put svoj. Oholost dolazi pred pogibao, i ponosit duh pred propast. Bolje je biti ponizna duha s krotkima nego dijeliti plijen s oholima. Ko pazi na rijeè, nalazi dobro, i ko se uzda u Gospoda, blago njemu. Ko je mudra srca, zove se razuman, a slast na usnama umnožava nauku. Izvor je životu razum onima koji ga imaju, a nauka bezumnijeh bezumlje je. Srce mudroga razumno upravlja ustima njegovijem, i dodaje nauku usnama njegovijem. Ljubazne su rijeèi sat meda, slast duši i zdravlje kostima. Neki se put èini èovjeku prav, a kraj mu je put k smrti. Ko se trudi, sebi se trudi, jer ga nagone usta njegova. Èovjek nevaljao kopa zlo, i na usnama mu je kao oganj koji pali. Opak èovjek zameæe svaðu, i opadaè rastavlja glavne prijatelje. Nasilnik mami druga svojega i zavodi ga na put koji nije dobar; Namiguje oèima, kad misli naopako; kad mièe usnama, èini zlo. Sijeda je kosa slavna kruna, nalazi se na putu pravednom. Bolji je spor na gnjev nego junak, i gospodar od svoga srca bolji je nego onaj koji uzme grad. Ždrijeb se baca u krilo, ali je od Gospoda sve što izlazi.